Kako vidimo, ulogu vodenica u novije vrijeme preuzeli su mlinovi na električni pogon, s mnogo većim mogućnostima. Iako već sada vodenice doživljavamo kao neotuđivi dio prošlosti, još uvijek se susrećemo s njihovim pojedinim primjercima, koji su u upotrebi. Tijekom prošlog rata pojedine vodenice su obnovljene zbog nedostatka električne energije.

   Ali to je bilo kratkog daha. Negdje vidimo vodenice, kojim se više nitko ne služi. Negdje su vidljive njihove razvaline ili mjesta,na kojim su donedavno postojale. Podsjećaju nas na vremena, kad se u našem gradu i po okolnim selima jedino u njima dobivalo brašno mukotrpnim mljevenjem. I danas, pored svih blagodati, mnogi ljudi požele jesti kruh "kuruzu" i pripravljenu "puru" od kukuruzovog brašna, samljevenog vodeničkim kamenom.

"Iz knjige: S Banjalučkih strana

autora: Fra Jurice Šalića"