Dan "D" u Stranjanima 28.07.2012

Dan "D" ili Dan Stranjana i Matoševaca održat će se 28.07.2012 u Stranjanima na starom i dobro poznatom mjestu, u "Angelinoj Bari", naravno opet sa organiziranjem maloga turnira, jela i pića, kao i muzike u živo.

Dragi moji Stranjančani i Matoševljani bilo bi lijepo da dođete u što većem broju, jer to je dan kada se mogu mnogi od nas vidjeti u našim mjestima, jer tu mogućnost nemamo nažalost preko cijele godine, a na Dan "D" u našem mjestu sve oživi i osjeti se onaj prošli dah starih vremena kada smo svi bili u našim mjestima i kada smo svi bili zajedno, tako bi trebalo da bude i na dan "D".

Naravno mnogi od nas doći će već par dana ranije, a otići par dana poslije. Citirat ću jednoga starijeg našeg sumještana "Kada ja dođem u Stranjane došao sam napokon kući iako sam otišao iz Stranjana prije 40 godina.". Šta reći izuzev dođite kući pa makar na jedan dan, a on neka bude 28.07.2012.

I pročitajte ovaj tekst - priču do kraja i razmislite da li naš Žabac ima pravo, kažem naš jer kako on jednom reče moje selo (misleći na Matoševce gdje je rođen i Stranjane gdje je odrastao) to je moja familija.

dan "D"

Zasto kvarimo ono sto je lijepo
Sto je to u ljudima da uvijek kvarimo ono sto je lijepo,sto ide bas onako kako treba.
Dali je u pitanju zasicenost,ili teznja ka jos ljepsem ili nesta drugo.
Bilo da je u pitanju ljubav ili nesta drugo.
Ljubav ne samo prema drugoj osobi,nego i ljubav prema rodnoj grudi ili bilo cemu drugom.
Stranjani..dan "D"..ili Stranjansko Matosevacki susreti.
Svi vec znamo sta nam se desilo u ratnim okolnostima,razbacani smo na sve strane svijeta,daleko od rodne grude i prijatelja,familije.

uspijeli smo nekako da se snadjemo,kako ko,ali eto zivi se,na pocetku borba da se snadjemo a onda kada samo to uspjeli i nasli vremena za predah,pocela je u svima nama da se budi nostalgija za rodnim krajem i prijateljima koje rijetko ili nikako srecemo.

Grupa entuzijasta,smislja plan kako da se ponovo okupimo u nama naj ljepsem djelu svijeta.
Na pocetku to izgleda nestvarno,utopisticki..
No bez obzira na sve probleme oni ostaju uporni,istrajni i organiziraju prve nase susrete.
Sve je besprekorno organizirano..na slikama s tih susreta vidim samo nasmijana i sretna lica..
Ponovo smo na okupu i radost ne skrivamo,stisci ruku,zagrljaji,poneka suza i pjesma.
Vrijeme doslovice leti i vec sledece godine ponovo smo skupa,jos vise nas i jos veselije,tu je i muzika i nogomet.
Poneko obnavlja svoju starinu i to daje nadu da nase selo nece umrijeti,nestati.
Mislim,trajace vjecno,kako je lijepo vidjeti toliko ljudi koji u meni bude lijepa sjecanja,izazivaju onaj naj divniji osjecaj u tjelu.
Kako je dobro vidjeti tu slogu medju nama,disemo kako jedan,ili pak ne..
Polagano vrag dolazi po svoj danak,zeli da unisti sve ovo jer krivo mu je sto sve ide kako treba i njemu se to ne svidja.
Pocinju nesugalsice nesloga..nekom se ne svidja lokacija na kojoj su sureti,nekom cjena pica,nekom pecenje i tako dalje..
A sve je bilo tako fino a sad vise nista isto nije.
Pocinje crv sumnje da se uvlaci u ljude,pocinje podjela na dobre i lose,na "nase i njihove".
Pitam se, a ko su to moji a ko njihovi??
Zar je to u stvarnosti tako,pa ja ne vidim ili mi se samo ucinilo??
Malo selo,tek par kvadratnih kilometara,svi skoro da smo rodbina,s svima sam se igrao u mladosti,isao u skolu,kafanu,na turnire i trebam li da djelim, na "svoje i njihove"??
Ne,ja to ne mogu,ma koliko da se trudio znam da ne mogu,necu niti da pomislim da nekog iz Batkovica ili Matosevaca,Ojdanica ili bilo kog drugog zaseoka smatram "njihovim".
Ako oni misle da ja nisam jedan od njih,gijese,jako grijese..znam koliko se radujem da sretnem bilo koga od njih..srce je izdajica..zakuca brze i tjelu da taj osjecaj topline,kao da sretnes nekoh bliskog clana obitelji.

No ove godine to nije bas bio slucaj kao prethodnih godina.
Susreti nisu bili onako dobri kao pre,podjelili smo se na dva mozda i vise djelova.
Zasto???
Sta je to toliko smetalo da se sve moralo pokvariti a jeste i to ne treba kriti.
Pricam s ljudima i podjela je ocita,pokusavam da je umanjim ali bojim se da niko ne zeli da slusa,svi se slijepo drze "svog" i ne popustaju.
Nista meni ne znaci doci na susrete i da je sve pice i ice besplatno,da se odrzava u naj skupljem hotelu ako vas nema tamo,sta cu tu.
A nastavimo li ovako,uskoro nece biti ni susreta

Treba istini u oci pogledati..zasto nama ili nekima od nas nije dobra lokacija "Angleine bare",zasto netko misli da je pice preskupo ili nesta drugo.
Sta je to bilo lose da sve treba pokvariti,kada samo pogledamo po slikama s tih sureta vidimo da je sve bilo ljepse nego ove godine.
Stara poslovica kaze..ne trazi kruha nad pogacom..plasim se da se bas to sad nama desava.
Zar smo toliko sitnicavi,da u jajetu dlaku trazimo??

Sta dalje,kako,kud???
Cujem da se ove godine susreti sele na drugu lokaciju,neko je tako odlucio,tko,zasto.
Sta to taj neko nudi sto pre nije bilo?
Sta smo dobili tim?
Vec postoje najave da neki nece niti dolaziti..
Boze moj,tuzan sam zbog toga,jako tuzan ali jedino sto mi preostaje,jeste ovaj pisajuci bolni krik..
Da sad se sjetih..TERMIN..kazu da je zbog njega sve puklo ove godine.
Kazu ugadja se nekim ljudima koji zive u Evropi.
Slazem se da je tako,ali ne vidim nista cudno u tome,dapace mislim da je to plemenito prema tim i ljudima ali i samim susretima.
Ljudima kojima nije tesko da predju i dve hiljade kilometara,treba izaci u susret.
Oni rade,djeca idu u skole i ne mogu da dolaze kad oni to zele.
Njemacka i mnogi drugi djelovi Evrope,pomjeraju godisnje odmore i to je poznato.
A najveci dio ljudi dolazi bas iz te Njemacke koja i nije bas tako blizu kao recimo.Zagreb,Sisak i druga mjesta.
Moramo biti realni i reci da ljudima koji zive u Hrvatskoj,Banja luka nije tako daleka..mozda dva sata i tu su.
Mislim da za njih nebi trebala da bude prepreka datum odrzavanja.
Zar nebi trebali da su sretni jer su pokazali solidarnost prema tim ljudim iz Evrope.

Sveta misa..cak je i to postao problem.
Dali kod Kriza,na Gradini ili u Crkvici.
Meni apsolutno nevazno..to neka odluce svecenici a ne ja.
Ko zeli da slusa misu,otici ce na bilo koje od tih mjesta.
Ne seli se Bog jedne godine tu a druge tamo..On je na svim tim mjestima i u nasim srcima ako ga volimo i nisam sigran da je sretan sto je sve ovo danas ovako kako jeste.

Zavrsicu ovo pisanje i pomoliti se Bogu da nam da razuma,da u nama probudi ono lijepo a ne ono ruzno..da otjera vraga daleko od mog sela,od svih nas,da mu ne dozvoli da nas podjeli.Da pokazemo vise razumjevanja prema drugima,kojima je to potrebno.

Nadam se da cu i dogodine doci u selo,da cu vas sresti nasmijane,skupa,ma gdje da se odrze susreti,no plasim se da se previse nadam ali ako pokazemo svi skupa volju,siguran sam da ce sve biti lijepo kao nekad.'

Dragi Bog neka do tad cuva nase selo i njegove stanovnike i sve nas ma gdje god da se nalazimo..Mada je prerano ja koristim ovu priliku da svim mojim sumjestanima,koji mi jako nedstaju..da im od srca pozelim..Sretan Bozic i Novu Godinu..

Vidimo se se do godine...

Majdadžić Pero - Žabac