Novi Budžak

      Poslije Prvog svjetskog rata Budžak dobiva prepoznatljive okvire, u kojima se ističu zasebne cjeline. Željeznička postaja Predgrađe, s naseljenom kolonijom službenika predstavlja novost u mjestu, koja se i ne smatra Budžakom. Staroj jezgri Budžaka, Šeginom i Pavlovića putu dodaju se prostori do ondašnjeg "Nazareta", što sve skupa još uvijek tretiramo kao stari Budžak. Samostan čč. sestara "Nazaret" je posebna cjelina, kao i posjedi oo. trapista. Poljoprivredna škola s obradivim površinama (prostor današnje pijace pripadao je spomenutoj školi) pokrivala je dosta veliki prostor između Predgrađa, groblja sv. Marka, Petrićevca i Budžaka. "Domaćinska" škola, ogranak poljoprivredne, koja se nalazila na prostoru današnjeg skladišta lijekova, uz sam put koji vodi prema trapistima, također je predstavljala jednu posebnost Budžaka. Nažalost, u njoj nisu učila budžačka djeca, nego učenici, koji su protežiranjem dovođeni iz drugih naselja.