Don Mihovil Pavlinović u Šargovcu

      Obilazeći banjalučke župe, kroz Šargovac je prošao 10. srpnja 1874. godine don Mihovil Pavlinović, poznati hrvatski svećenik i publicist. S pratnjom je odsjeo kod Radmanovih. O mjestu, dočeku, posjedu, običajima, nacionalnom i vjerskom opredjeljenju donosi sljedeća zapažanja.
       Od Ivanjske na kojima su putovali dva sata do Šargovca. Tako, išli su lagano i razgovarali, obazirući se povremeno, da ne bi ih zadesila kakva nevolja, jer su tada putevi bili nesigurni. Putovali su uz bojazan, da ne bi kakav Turčin ili drumski razbojnik pripucao iz grmlja ili šume. Put ih je vodio niz željezničku prugu. Ispod Crkvena pregazili su rječicu Dragočaj, uspeli se uz Tunjice i došli do kuće brata fra Stipe Radmana: "Kad počekasmo na konjima da nas domaćini ubrane od samsova, posjedosmo na prostirke pod granatu lipu. Debelim svojim hladom lipa zakririla i posula mirluhom prostrano pridvorje. Kolo naokolo nanizani stanovi, kuće, mlječare. Starac domaćin, brat fra Stipana, prvi pristupio k ruci, radostan da je dočekao na svom siromaštvu take goste. Za domaćinom, stopanjica meće gotov ručak; služi vino; uz svaku čašu ljubi ruku: a momci podviv ruke, odalje čekaju na zapovid..."* 65. Zapaža da nad ognjištem visi "vienac žeteoski", koji se tu pohranjuje da visi od žetve do žetve, uz vjeru i pouzdanje ukućana, da je taj vijenac blaogoslov i radost u obitelji. Usput, diskretno bilježi loše higijenske uvjete na selu pri spremanju mlijeka i mliječnih proizvoda u ostavama. "Kad na muke navedosmo stopanjicu da nam otvori mlječar i u mlječaruposudje; u oči nam muhe na oblake i protjerale nas dalje od mlječara, da snasi ne urečemo sirenje..." 66 .
     Kako se don Mihovil svuda zanimao za nacionalnu svijest svoga naroda, i u Šargovcu je domaćinu postavio provokativno pitanje: "A što si ti?pa on nakriviv dugu crljenu kapu s kitom, ponosno mi odvalio: ta vidiš da nosim hrvatsku! Ja sam pravi Hrvaćanin!" 67 . Kako vidimo iz ovog navoda, spominje kapu, koju mještani nazivaju "hrvatkom". To je vrsta pokrivala za glavu, kojeg su običavali nositi banjalučki katolici a koje spominje i Ivan Franjo Jukić, kad opisuje nošnju banjalučkih katolika. Sedamdesetih godina 19. stoljeća ista je kapa bila toliko uobičajena kod katolika banjaučkog kraja, da je postala znamenom njihove nacionalne i vjerske pripadnosti. Bila je crvene boje i jako izdužena, tako da se previjala i vrhom s kićankom padala preko ramena.
     Zanimljiv podatak je činjenica da su Pavlinovića i goste za stolom posluživali vinom. Istim pićem su ih poslužili i u susjednom Rakovcu. Po hanovima i kod imućnijih obitelji bila je još kava i rakija šljivovica, ali u ovim selima, kod većine pučanstva od alkohola nudilo se samo vino. Vino s čajevima i kompotima. To su bili osnovni osvježavajući napici u ono vrijeme. Stari Šargovčani su ih pili, pa su dugo živjeli. Poput starog Mate Goluba...

65 M. Pavlinović, Nav. dj., str. 107.
67 M. Pavlinović, Nav. dj., str. 107.
66 M. Pavlinović, Nav. dj., str. 107.