Božično slavlje

     Kad padne Badnja večer, nitko ne spava. Ukućani su na okupu i mole "Uobćenu" večernju molitvu. Ona je nešto duža, s više preporuka a doda joj se i koja krunica. Moli se pored upaljene svijeće, pobodene u vazu iznikle i ponarasle pšenice. Sva ostala svjetla budu pogašena.

     Sve je spremljeno za proslavu božičnih blagdana. Preostaje ono posljednje: spremanje za polnoćnu misu. Sudjelovanje na toj misi predstavlja poseban doživljaj kod katolika. Tada i "godišnjaci" priđu crkvi, pa i pojedini inovjerci. To je misa u sred svete noći. Negdje se pomiče i bude zornica. Već navečer Badnjeg dana skupljaju se grupe i družine po selima, koje masovno kreću crkvama u Barlovcima, Ivanjskoj, na Petrićevcu, u gradu... Oni udaljeniji pođu odmah s večeri, da bi sa zastajkivanjima kod prijatelja /dok se oni spreme/ na vrijeme stigli crkvi. Polnoćna sveta misa bila bi svečana, s ugodnim napjevima božičnih pjesama, koje svi znaju. Cijela crkva bruji od pjesme. Te pjesme se čuju na dolasku i povratku "misara" kući.