Grkokatolička župa u Banjoj Luci

      Vjernici ove župe potječu iz zapadne Ukrajine. Katolički svijet ih naziva »galicijanima« (prema Galiciji, austrijskoj pokrajini, koja je svojevremeno pokrivala teritorij zapadne Ukrajine). I prije 1900. godine bilo je u Banjoj Luci nekoliko obitelji umirovljenih činovnika grkokatoličke pripadnosti. Početkom 1900. godine doselio je veći broj grkokatolika u Banju Luku i obližnja mjesta (Jablan, Ivanjsku, Bukovicu i Glamočane). Bili su to radnici zaposleni u pilani, rudniku i drugim poduzećima. Godine 1910. grkokatolici Banje Luke su dobili svoju župsku organizaciju, kojoj je do 1917. godine sjedište bilo u Kozarcu. Prvi stalni dušobrižnik grkokatolika u Banjoj Luci bio je dr. Josif Žuk, koji je službu Božju vršio u katoličkoj katedrali. Na njegovo mjesto 1917. godine došao je o. Aleksije Bazjuk, koji je vršio službu župnika grkokatolika u Banjoj Luci do 1926. godine. Do 1928. godine banjalučki grkokatolici nisu imali stalnog župnika, a te godine za pastira dolazi im o. Frane Latković. Bio je to energičan čovjek, koji je pristupio izgradnji župskog centra. U samom centru grada, u Martićevoj ulici kupio je 1930. godine zgradu s dvorištem, koja će služiti kao župski stan. Tu je sagradio crkvu, koja je posvećena 1932. godine. Posvećena je Hristosu Caru. U Jablanu sagradio je 1939. godine crkvicu sv. Nikole za tamošnje vjernike. Ta je crkvica služila i za potrebe katolika, sve do osposobljavanja za upotrebu novosagrađene katoličke župske crkve u Trnu 1985. godine. Godine 1942. spomenuti Latković se povlačio u mirovinu, a župu preuzima o. Onufrije Timko. Usljed zračnih napada 1944. godine župska crkva u gradu je potpuno demolirana. Godine 1945. za župnika opet dolazi o. Frane Latković. Prizemlje župskog stana adaptirao je 1945. godine za privremenu kapelu. Takvu funkciju ima i danas. Zaslužni o. Frane Latković umro je kao župnik grkokatolika u Banjoj Luci 1955. godine. Od 1955. do 1970. godine župom upravlja o. Simeon Hromiš. Nakon njega župu preuzima o. Zinovij Šagadin, koji i danas obavlja istu dužnost.
      Inače, grkokatolička župa Banje Luke broji oko 800 vjernika. I u liturgiji se služe ukrajinskim jezikom. Matične knjige se vode od 1917. godine. Iako dijele sudbinu dijaspore, ljubomorno i s pravom čuvaju svoj identitet, istočno bogoštovlje i privrženst, jedinstvo s Rimom, župa se nalazi u sklopu bosanskog vikarijata, a taj vikarijat sa svim grkokatoličkim župama u Bosni čini sastavni dio križevačke eparhije. Spomenuti dr. Josif Žuk bio je vikar grkokatolika u Bosni, o. Aleksije Bazjulk apostolski administrator, a o. Frane Latković bosanski vikar za Bosnu.
      Svojim prisustvom podsjećaju Slavene na tri bitne odrednice njihovog povjesnog usmjerenja:
— Došli su s one strane Karpata, odakle su naši pradjedovi došli prije mnogo stoljeća.
— Održavaju istočni oblik liturgije, koji prakticiraju pravoslavni.
— Priznaju papu za vrhovnog poglavara poput svih katolika.
      Kao takvi čine specifičnu zajednicu u ovom našem interkonfesionalnom ambijentu grada Banje Luke i okolice.

• < Prethodna
• Slijedeća >