Banja Luka - Stranjani - Home
Home
Petrićevac: Kapela Uzašašća Gospodnjeg "na gradu"
Petrićevac:
Kapela Uzašašća Gospodnjeg "na gradu"
Kapela se nalazi na petrićevačkom brdu, iznad Dujmenovića kuća, gdje su posjedi obitelji 
Bakovića. Mjesto je poznato kao lokacija "na gradu", jer su tu nekada bile utvrde. S istog mjesta vidi se Banja Luka kao na dlanu. Nešto niže, pored medicinskog centra na Paprikovcu u 18. stoljeću bio je župni centar banjalučke župe. "Na gradu"je skromna zidana kapela, koja je 1977. godine temeljito obnovljena. Pored nje je bio veliki drveni križ. To je mjesto održavanja poljskog blagoslova za Petrićevac i Rakovac, što je vezano uz svetkovinu Spasova. Prilikom blagoslova polja bila je praksa da se čita i proziva, kako bi se domaćin odazvao. Misnik čita a domaćin odazivajući se, spominje iznos ili ono što daruje u naravi. Bilo je tu i komičnih situacija, jer ljudi u SVOJOJ naivnosti nisu pazili na izražaj. Tako prigodom jednog blagoslova, misnik čitajući proziva: "Juro Barišić". A on odvali kao iz topa: "Tele". Da, da, upisivao je tele u blagoslov. Dugo vremena poslije toga Juro je bio predmet šala i zadirkivanja radi te naivnosti.
Kapela je oštećena i demolirana u posljednjem ratu.
Vrijeme Adventa
Vrijeme Adventa
Cijelo vrijeme Adventa predstavlja dužu pripravu za slavljenje božičnih blagdana. To je 
vrijeme prve korizme, vrijeme ozbiljnosti i ujedno vrijeme pokore. Pravi kršćanin nastoji se tada ispovjediti, kako bi mirne i čiste savjesti dočekao svete dane. Svećenici su običavali ispovijedati po crkvama tijekom svih dana Adventa, u svitanje, prije rane mise. U posljednje vrijeme zakazuju se velike ispovijedi, na koje dođe više svećenika i svi župljani, koji mogu doći, pa svatko tada ima priliku za svetu ispovijed. Bolesne, stare i nemoćne obilaze svećenici po domovima i ispovijedaju ih.
Tijekom Adventa u crkvi se postavlja vijenac s četiri svijeće, koje se pale prema adventskim nedjeljama: na prvu nedjelju Adventa pali se jedna, na drugu dvije, na treću tri i na četvrtu nedjelju sve četiri svijeće. Takvi vijenci sa svijećama mogu se vidjeti i po kućama katolika. Nije nam poznato da se tako postupalo kod banjalučkih katolika u stara vremena. Bar ne u seoskim područjima. Tu su se banjalučki katolici ugledali na susjedne u Hrvatskoj.
Badnji dan, Badnjak, Badnjica
Badnji dan, Badnjak, Badnjica
Prema novijem poimanju, naslovno Badnjak je samo jedan dan, koji prethodi božičnim 
blagdanima. Općenito u katoličkom svijetu poima se kao dan neposredne priprave i spremanja za polnoćnu misu. Prvotno se slavio još u pretkršćansko vrijeme. Na dan 24. prosinca pada zimski solsticij, kad su se palile vatre /kao ivandanjski krijesovi uoči ljetnog solsticija/, da bi se uz bdijenje iščekivalo rođenje "mladog Sunca"17. Sam pojam dolazi od staroslavenske riječi "b'deti", što znači bdjeti, biti budan, čekati. Odatle i "badnjak", badnje drvo ili panj, što se na Badnju večer uz poseban obred /polijevanja, natapanja panja/ unosi u kuću i stavlja na ognjište da gori. Isti panj ili badnje drvo redovito su šuplji, pa odate i "badanj", koji je kasnije imao drugu namjenu, da se kroz njega dovodila voda na mlinsko kolo. Ovi obredi, pretkršćanski, koji označava čekanje da se pojavi "mlado Sunce" i kršćanski, sadržan u iščekivanju rođenja Gospodnjega u božičnoj noći, jako su bliski, jer se radi o naravnoj vjeri i kršćanskoj objavi. S vremenom cjelokupno slavljenje Badnjeg dana dobilo je kršćansko značenje. Kroz dugi tijek kršćanske povijesti mijenja se uloga badnjeg drveta a s njom i običaji u svezi s njim. Posebno se Badnjak slavi kod pojedinih katolika a posebno kod pravoslavnih.
Vujnovići: Gospina kapela
Vujnovići:
Gospina kapela
U vremenu između dva svjetska rata izgrađena je skromna zidana kapela, koju su mještani lijepo 
održavali; okrečili bi je i okitili cvijećem, posebno za svetkovinu Spasova, kada bi se tu održavao poljski blagoslov za selo. Poslije Drugog svjetskog rata u kapelu je smješten Gospin kip, prenesen iz samostana čč. sestara "Nazaret". Isti kip su razbile ruke bezbožnika. Časne sestre su ga opet sastavile i vratile u kapelu. A za one bezbožne duše narod pripovijeda, da su neslavno i jadno završile, adekvatno prema svom "junačkom" djelu.
Potres 1969. godine učinio je kapelu neupotrebljivom, pa su mještani sazidali novo zdanje. Tu se održavala Služba Božja nedjeljama i blagdanima, čime je ovo Gospino svetište postalo filijalnom crkvom petrićevačke župe. Kako je na sv. Misu dolazio veći broj vjernika, zimi bi često puta na snijegu prestajali cijelo vrijeme bogoslužja. Kasnije je dograđen veći montažni dio, koji je jednostavno obzidan. No, i taj prostor je bio malen za onoliki broj vjernika, koji su se sabirali na Službu Božju.
Nadošla su nesigurna vremena rata 1991-1995. godine. Kip je uklonjen i sačuvan a kapela je totalno demolirana. Onako bez krova, strše JOJ samo zidovi.
