STRANJANI I MATOŠEVCI-NEKAD I SAD |
MISA NA GROBLJU GRADINA U NEDJELJU IZA MALE GOSPE
Vremenska prognoza za nedjelju, 13. rujna, dan kad se na groblju Gradini slavila uobičajena sveta misa, nije bila povoljna: najavljivano je pretežito oblačno i kišovito vrijeme. Pretpostavljalo se, stoga, da bi to mnoge koji su planirali toga dana doći iz Hrvatske moglo spriječiti ili „rasperiti“ da ne kreću na put. To se ipak nije dogodilo. Oblačno jest bilo, ali je dan prošao bez kiše, i može se reći da je bio vrlo ugodan, i na Gradini se okupio velik broj - blizu 200 Matoševljana i Stranjančana. Misu je u 10,30 sati slavio župnik fra Dujo Ljevar, a prije i nakon mise on je s fra Velimirom molio opijela na grobovima pokojnika.
"Na završetku mise fra Dujo je zahvalio onima koji su uredili groblje, a ono je i za ovu prigodu bilo pokošeno i vrlo lijepo očišćeno. Zamolio je da se i dalje dobrovoljnim novčanim prilozima potpomogne održavanje groblja, bez čega to neće biti moguće. Isto tako je napomenuo kako je nužno voditi brigu o putu do groblja, koji se mora bagerom popravljati poslije svake imalo jače kiše. I pred ovu misu put prema groblju, teško oštećen vodenom bujicom kiše krajem prošloga mjeseca, izravnat je koliko je bilo nužno, tako da se do njega moglo autima doći bez većih poteškoća. Kao i inače, fra Dujina zamolba za pomoć je i ovaj put naišla na velikodušan odgovor i potporu. 
Fra Velimir je nakon mise ponudio onima koji žele na poklon 60-ak komada svoje knjige o Stranjanima i Matoševcima: Rodni kraj i vlastiti korijeni vole se i ne zaboravljaju.
Starinski običaj priređivanja ručka i pozivanja rodbine i prijatelja sa strane na „svraćanje“ nije ni ovaj put izostao. Istina, manje je „svraćanja“ bilo kod onih koji su se vratili na svoja nekadašnja ognjišta, i sada žive u Stranjanima i Matoševcima, a više se radilo o tome da su ručak pripremili i pozvali k sebi goste neki od onih koji su u Stranjanima i Matoševcima djelomično obnovili ili nanovo podigli kuće, a za ovu prigodu su došli iz Hrvatske. Tako se veći broj uzvanika našao na ručku u Ljevarima kod kuće obitelji Mire i Ruže, kćeri pok. Ilije i Ane Ljevar, te kod sinova Petra Debeljaka, Jospovog, zatim kod Mare pok. Mile Debeljaka, kod Ilije Ljevara, Vidovog, Franje Blaževića, Markovog, Marice Milaković-Marić, Franjine, i Slavka Blaževića, Stipinog.
Može se reći da su ovakva okupljanja veliko osvježenje kako za povratnike u Stranjane i Matoševce tako sigurno i za sve koji dođu posjetiti svoj rodni kraj, jer je to prigoda ne samo za obnavljanje uspomena iz prošlosti, nego i da se vide mnogi koji nemaju baš često prilike da se susretnu na drugim mjestima. Zato ovakve zgode i okupljanja treba nastaviti i podržavati dokle god bude moguće!
ZAVRŠNI RADOVI NA NOVOPODIGNUTOM KRIŽU U LJEVARIMA
Ljetos kad je kod novopodignutog križa u Ljevarima slavljena sveta misa i obavljen blagoslov križa, električna struja za njegovo osvjetljenje bila je samo provizorno dovedena. Sada je to pitanje potpuno riješeno tako što je nabavljen odgovarajući dovodni električni kabel i ukopan u zemlju, te priključen na struju kod kuće kćeri pok. Ilije Ljevara, Ruže i Mire, i njihovih muževa Ivana i Branka. Uključivanje i isključivanje rasvjete križa uvečer i ujutro doskora je svakog dana obavljao Ilija Ljevar, Vidov. Od sada se to vrši automatski pomoću satnog mehanizma kojeg je nabavio i donio Kazimir Blažević, Slavkov.
Osim toga Kazimirovog dara, darovateljima priloga za križ, a čija su imena objavljena u prošlom br. Našeg zavičaja, svojim prilogom od 200 kn pridružio se prigodom mise na Gradini i Franjo Ljevar, Antin i Marijin.
PRIPREMA SE NOVI TEREN ZA ODRŽAVANJE
STRANJANSKO-MATOŠEVAČKIH SUSRETA
Teren u Duganji, koji se dosad koristio, tijesan je za godišnje Stranjansko-Matoševačke susrete. U potrazi za drugim, prikladnijim mjestom, izbor je pao na baru Zorana Pranjića, Ivinog, u Bukovcu kod vrela Studenac. Već je u bari koja je kroz više godina bila zapuštena trava pokošena i spaljena. Slijedi čišćenje raslinja uz sam Bukovac i poravnavanje terena, a na proljeće zasijavanje trave.
Novo mjesto nije daleko od dosadašnjega u Duganji, i ne samo da će teren za nogomet biti veći, nego je mjesto pogodnije i zbog blizine vrela Studenac, čija će hladna voda dobro doći kako za piće tako i za rashlađivanje po ljetnoj žezi. Osim toga u blizini će biti i više zgodnog terena za parkiranje auta, što u Duganji nije bio slučaj, pa su auta pogađana loptom i oštećivana. P.S POSLIJE TELEFONSKOGA RAZGOVORA SA FRA: VELIMIROM OBUSTAVLJENI SU DALJNI RADOVI NA NOVOM MJESTU, JER IPAK SMO ZAKLJUČILI DA JE BOLJE MJESTO ZA ODRŽAVANJE BARA U DUGANJI. Marinko Majdandžić
ŠLJIVE DOBRO RODILE I BILE DOBRE KVALITETE,
PA BI MOGLO BITI I DOBRE RAKIJE
Ove je godine u Stranjanima i Matoševcima voće dobro ponijelo, a naročito je dobar bio urod šljiva – bjelica i savki, i moglo ih se dosta natresti i ukupiti za kom i rakiju, a savke također za pekmez. Tko se potrudio to je i iskoristio. Najmarljiviji su u tom pogledu od povratnika bili: Mare Debeljak, Milina; Marko Blažević - Mrki, Mirkov; Slavko Ljevar, Pejin; Slavko Blažević, Stipin; Luce Bogdanović, Ićina; zatim Marica Milaković-Marić i Kata Budić-Pranjić. Iz Hrvatske su dolazili da otresu i pokupe svoje šljive, ili šljive koje im je netko ustupio: Ilija Ljevar, Vidov; Anto Ljevar, Andrijev; Mirko Pranjić, Perin; Markan Bogdanović, Ićin; Mirko Majdandžić, Kajkin; Vlado Blažević, Josin; Pero i Ivo Majdandžić, Antini; Mato Blažević, Vidov; Vlado Debeljak, Matin; Markan Majdandžić, Matin; Anto Batković, Josin; i Anto Bogdanović, Jurin.
U potragu za šljivama dolazile su i srpske izbjeglice koje žive u Orlovcu. Neki su zakupili šljive od njihovih vlasnika, a više je bilo onih koji su htjeli doći do šljiva badava. Njima je, međutim, bilo previše teško(!) da barem pokose i iskrče korov i raslinje ispod stabala šljiva, pa su tražili gdje je teren čišći. Kako takvih mjesta nisu mogli pronaći, puno je šljiva ostalo i neotreseno.
U Matoševcima su se kod Mare Miline snabdjeli šljivama savkama za pekmez časne sestre iz Budžaka, i fra Velimir za fratre u samostanu na Petrićevcu. A također su za sebe pekmez od savki ukuhali Mare Debeljak, Milina, Anđelka i Rudo Ćosić, i Janja i Dragan Mijatović. VREMENSKE NEPOGODE I DRUGE „NEZGODE“ Ovoga ljeta kiša je padala dosta često, iako je padanje uglavnom trajalo kraće vrijeme i kiša nije bila naročito obilna. Međutim, na 31. kolovoza došlo je velikog nevremena. Nakon što je veći dio dana bio sunčan i veoma vruć, poslije podne se iznenada veoma naoblačilo i zapuhao snažan vjetar. Ubrzo je počeo i jak pljusak kiše i trajao je u Stranjanima i Matoševcima više od pola sata, a na momente je padao i grad, ali na sreću nije bio previše krupan.
Vodene bujice su dosta oštetile gornji put od Pranjića raskršća prema Matoševcima, te put koji u Matoševcima od „kipa“ vodi prema groblju na Gradini. Kiša s gradom i snažan vjetar kidali su grane sa stabala voća, ali drugih ozbiljnijih šteta nije bilo.
x x x
Kišovito vrijeme pogodovalo je bujanju trave pa je bilo poteškoća da se ona pokosi, i naročito da se pokupi. A nije je ni trebalo kupiti, jer sijeno nikome od povratnika nije potrebno budući da nema goveda. Zato se pokošena i osušena trava najčešće palila na njivi.
Tako je i Jele Šlat-Pranjić dala da se pokosi trava kraj njezine kuče, a kad se osušila i da se zapali. Budući da je ona teško bolesna i ne izlazi iz kuće, nije moga nadzirati kako se radi i što se vani događa. Na sreću, toga dana, dok je trava gorila i vatra se širila kod nje u posjetu su bile Anđelka Rude Čosića i Rudina sestra Finka. U jednom trenutku Anđelka je, znajući da trava gori a da nitko ne vatru ne pazi, izašla na van i vidjela kako se vatra posve približila Jelinoj kući i da je već počela zahvaćati svinjac. Brzom intervencijom Anđelke i Ankice, a u pomoć su ubrzo stigli Rudo Ćosić, Stipina Pranjić i Ilija Ljevar, vatra je ugašena i spriječen požar koji je mogao zahvatiti sve drvene zgrade, pa i kuću, i ugroziti Jelin život.
x x x
Kad već govorim o nepogodama i opasnostima, spomenut ću i jednu „nezgodu“ posve drugačije naravi.
U Stranjanima i Matoševcima, kako među povratnicima tako i među njihovim posjetiteljima i gostima, najčešća zabava su razne igre s kartama, razumljivo ne u pare. U igri „žandara“ obično se igra učetvero, a parovi su različiti. Mare Milina i fra Velimir redovito igraju zajedno, i dosta su uspješni. Jednom zgodom im se, međutim, dogodila takva „sramota“ da su u igri protiv para Rudo Ćosić i Stjepan-Braco Pranjić pobijeđeni čak sa 16 : 0! Iako je Mare poraz pravdala „namjernim puštanjem“, da suparnicima pruži malo zadovoljstva, a i da ide spremati gostima večeru, to nije prošlo bez zluradosti i izrugivanja nekih koje Mare i fra Velimir češće pobjeđuju. Rudo i Stipina su tražili da se vijest o njihovoj pobjedi stavi i u ove novine, i zato smo je ovdje „morali“ obznaniti.
OBNAVLJANJE KUĆE STJEPANA-BRACE PRANJIĆA, STIPINOG
Srpske izbjeglice koje su od 1995. godine boravile neko vrijeme u kući Stjepana-Brace (Stipine) Pranjića, Stipinog, devastirale su kuću, i kad su je napuštale sve je pokupljeno i odneseno. Razbijanjem prozora i provaljivanjem u kuću devastiranje je nastavljeno i kasnije. Kuća je bila ugrožena i urušavanjem betonske podzide iznad kuće.
Stjepan sa suprugom Ankicom već dugi niz godina živi i radi u Njemačkoj, i nije se osobno mogao angažirati oko obnavljanja vlastite kuće, a teško se bilo na to i odlučiti. Sada kad je i Rudo Ćosić, brat Ankičin, lijepo uredio očevu kuću i u njoj sa suprugom Anđelkom provodi ugodan život, i Stipina je odlučio obnoviti barem dio svoje kuće. Brigu o tome i vođenje posla povjerio je Rudi, i Rudo je ovoga ljeta sa Stipom Vulić, Grozdinim, uklonio urušenu betonsku podzidu iznad kuće, a u kući okrečio zidove i uredio podove u kuhinji i u dvije sobe, zatim u kupatilu i hodniku, i ostaklio razbijeni prozor. U planu je i daljnje obnavljanje kuće, a prioritet će biti zamjena dotrajalog krova, kao i dovođenje vode do kuće i u kuću.
Ovim poduzetim radovima omogućuje se Stipini i Ankici da u svojoj kući borave kad se odluče da dođu i htjednu neko vrijeme provesti u svom kraju.
MATO MAJDANDŽIĆ, ANTIN, SA SUPRUGOM MAROM
UREDIO I ČESTO BORAVI U SVOJOJ KUĆI
U kući Mate Majdandžića, Antinog, u Matoševcima, neko su vrijeme boravile srpske izbjeglice iz Glamoča, a kad su se iselile, kuću su napustile u dobro očuvanom stanju. Mato je sa suprugom Marom više godina proveo na radu u Austriji, i sada čekaju umirovljenje, češće dolaze svojoj kući i u njoj provede neko vrijeme. Kuću su vrlo lijepo unutra uredili i popunili namještaj, a na balkone postavili novu drvenu ogradu.
| OBAVIJEST O PROSLAVI SV. FRANJE ASIŠKOG Svetkovina sv. Franje Asiškog, komu je posvećena crkvica u Stranjanima, a slavi se 4. listopada, pada ove godine na nedjelju, pa bi se trebala proslaviti uz nazočnost više vjernika nego što je to obično slučaj. Da bi mogli, ako žele, sudjelovati u svetoj misi i oni koji žive u Hrvatskoj, misa u Stranjanima će se u nedjelju, 4. listopada, slaviti prije podne, s početkom u 10,30 sati. Postoji mogućnost da svetu misu predvoditi biskup Franjo Komarica, ukoliko toga dana službeno ne moradne biti odsutan iz Banje Luke. |
Priređuje: Velimir Blažević, Marije Dimić 4, 78000 BANJA LUKA, BiH
Tel/Fax: 00/387/51/354-813 |
 Dodati u favorite (0) |  Link | Posjeta: 926
Pisanje komentara je dostupno samo registriranim korisnicima.
Powered by AkoComment Tweaked Special Edition v.1.4.2 |
Novine Stranjani 
Komentirajte prvi
