Katolici u Stranjanima i Matoševcima u 18. stoljeću

     Prostor Stranjana i Matoševaca, kao i cijeloga Dragočaja, od davnina su nastanjivali katolici. A u vrijeme višestoljetne otomanske vlasti u Bosni i Hercegovini sigurno se tu, uz ‘kršćansku raju’, nalazilo i muslimanskog življa, na što ukazuju i toponimi: Matošmahala, Avdagina Mahala i Avdagina Kula, (nazivi za jedan dio Stranjana).
     Pred kraj 19. stoljeća, prema statističkim podacima o žiteljima na području župe Barlovci, u njoj nema muslimana,27 što znači da ih nije bilo ni u Stranjanima i Matoševcima. U tim selima sve do najnovijeg vremena nije bilo ni vjernika pravoslavne vjere.
    

     Prvi apostolski vikar u Bosni, biskup fra Mate Delivić, kako smo ranije već vidjeli, sastavio je i 1737. uputio Zboru za širenje vjere u Rim izvještaj o Apostolskom vikarijatu u kojem je obavio svoj kanonski pohod. U tom izvještaju, na talijanskom jeziku, on piše i o pohodu župi Ivanjska. Na početku ističe čvrstu vjeru i pobožnost katolika, a ono što je rečeno općenito za župu, sigurno je vrijedilo i za katolike Stranjana i Matoševaca. I evo što on o tome piše: „U cijelom bosanskom kraljevstvu ne postoji kraj tako pogodan, i pun katoličkih kuća kao što je Ivanjska; na više mjesta katoličke kuće su izmiješane s kućama Turaka i raskolnika (misli se na pravoslavne vjernike – m. o.), a zahvaljujući Gospodinu, uza sve to, najpostojaniji su u svetoj vjeri, i nitko, ni od onih najstarijih, nije mi znao reći da je od tako brojnog naroda neka duša propala, prihvativši ili Muhamedov zakon, ili okaljavši se istočnim raskolom.“28 Malo kasnije nastavlja: „Nisam našao nikoga u ovoj župi koji ne bi bio poučen u kršćanskom nauku; isto sam zapazio i u drugim župama, Bogu hvala, ali ne

27 Vidi: Schematismus almae missionariae Provinciae Bosnae Argentinae ordinis fratrum minorum … concionatus anno Domini 1887., Sarajevii, Ex officina Spindler et Loschner, 1887., str. 62.
28 Julijan Jelenić (prir.), Spomenici kulturnog rada franjevaca Bosne Srebreničke, Mostar 1927., str. 49.

s takvom prostodušnošću kao ovdje.“29 Biskup fra Mato Delivić u izvješću dalje kaže: „Na zadovoljstvo, i utjehu ovog pobožnog naroda, na dva mjesta sam obavio svetu službu;“30 a potom nabraja sva sela župe Ivanjska i navodi koliko u svakom pojedinom selu ima katoličkih kuća i duša, te koliko je osoba krizmao. Ivanjska je tada u 15 sela imala ukupno 383 katoličke kuće i 3.801 vjernika katolika. U Stranjanima je, prema tom izvještaju, bilo 15 katoličkih kuća, a vjernika 145, a u Matoševcima 8 katoličkih kuća i 97 vjernika.31
     Drugi apostolski vikar, biskup fra Pavao Dragičević, poslao je 1744. Zboru za širenje vjere još detaljniji popis, napravljen 1743. za sve župe Apostolskog vi - ka rijata, cijelu današnju BiH, i za sela u župama, te navodi ime na i pre zime na kućedomaćina, koliko u kojoj kući ima članova koji se pričešćuju (tj. od ras lih) i koji se ne pričešćuju (djece).32 Ti su podaci navedeni i za sva sela župe Ivanjska, njih 18, među kojima su bili također Stranjani i Ma to ševci. Ukupno je u župi katoličkih kuća bilo 309, katolika 2.402, od toga od ras lih 1.596 a djece 906.33 U Stranjanima je tada bilo 12 katoličkih kuća, a u Matoševcima 9. Odraslih, starijih od 11–12 godina, je u Stranjanima bilo 64, a u Mato šev cima 50 osoba; djece, ispod 11–12 godina, u Stranjanima je bilo 22, a u Ma to ševcima 38. Ukupno je u Stranjanima bilo 86, a u Matoševcima 88 katolika.34
     Evo popisa obitelji iz g. 1743. za Stranjane i Matoševce, s imenom starješine kuće i brojem članova, posebno odraslih i djece, te sveukupno.

 Stranjani

Matoševci (i Stranjani)