BanjaLuka - Banja Luka, Stranjani, Misin Han, Barlovci, Zaluzani, Ivanjska, Dragocaj, Prijecani, Budzak, Sargovac, Trn

BanjaLuka-Stranjani

KNJIŽARA

RODNI KRAJ I VLASTITI KORIJENI VOLE SE I NE ZABORAVLJAJU

STRANJANI I MATOŠEVCI U SASTAVU

Administrator

Monday, 17 August 2009

STRANJANI I MATOŠEVCI U SASTAVU NEKADAŠNJIH KATOLIČKIH ŽUPA: DRAGOČAJ, IVANJSKA, PETRIĆEVAC I DANAŠNJE ŽUPE BARLOVCI

Stara župa Dragočaj, koja je obuhvaćala područje današnjih župa Ivanjska, Barlovci i Trn, neko vrijeme i Motike i dio župe Petrićevac, a kojoj su pripadala također sela Stranjani i Matoševci, spada među starije u ovom dijelu Bosne. Spominje se u izvještaju provincijala fra Marijana Pavlovića o stanju franjevačke provincije Bosne Srebrene, koji je 1623. predan u Rimu Zboru za širenje vjere. U tom su izvještaju nabrojeni svi tadašnji samostani spomenute provincije i župe koje su pripadale pojedinim samostanima. Za samostan Fojnicu se navodi da je imao 9 župa, a među njima je bila i župa Dragočaj (Dragocchiaina).23 Ne zna se kada je osnovana, a postojala je vjerojatno i prije dolaska Turaka u ove krajeve, i zauzimala je golemo područje. O veličini župe može se zaključiti iz podatka da su je 1623. okruživale župe Majdan, Kamengrad, Kozarac, Gradiška, Lišnja i Banja Luka.

     Župu Dragočaj spominju u svojim izvještajima i apostolski vikari, biskup fra Marijan Maravić godine 1649. i 1655,24 i biskup fra Nikola Olovčić 1675. Ovaj posljednji piše Svetoj Stolici da je 10. svibnja pohodio župu Banju Luku, 18. svibnja župu Motike, a 24. svibnja župu Dragočaj (Dragociai). Izvješćuje da župa Dragočaj nema crkve, da ima 1.200 vjernika i da je krizmao 953 osobe, a da u njoj dušobrižništvo vrši jedan franjevac samostana Fojnice.25
     Poslije Bečkog rata (1683.–1689.) mnogi su katolici s banjolučkog područja prebjegli u Hrvatsku, a zbog nasilja i pogibelji koje su stalno prijetile od Turaka, sjedište župe je iz Dragočaja (Orlovac – Lovrića glavica) premješteno u zabitnije mjesto Ružiće-Mamenice u Ivanjskoj, i župa se otad vodi pod nazivom Ivanjska.
     Župa Ivanjska zauzimala je prostor sjeverozapadno od Banje Luke, u pravcu Prijedora i Gradiške, a kako se vidi iz izvještaja apostolskih vikara, biskupa fra Pavla Dragičevića, iz g. 1743., i fra Marijana Bogdanovića, iz god. 1768.,

23 Bazilije Pandžić, „Relatio de provincia Bosnae Argentinae O. F. M. an. 1623 S. Congregationi de Propaganda fide exhibita“, u: Mandićev zbornik (ur. I. Vitezić), Rim 1965., str. 220.

24 Vidi: Fermendžin Euzebije, Acta Bosnae ..., Zagreb 1892., str. 478.

25 Julijan Jelenić (prir.), Starine JAZU, 36, Zagreb 1918., str. 136.

pripadala su joj sela: Mamenice, Abrići, Ružići, Šimići, Klečine, Miloševići, Dolina, Bukovica, Lagumdžije (Jablan), Barlovci, Kuljani, Trn, Zalužani, Vujnovići, Novakovići, Šargovac, Petrovići, Motike, Čivčije (Bresolice), Matoševci, Stranjani, Ojdanići, Dikoevci i Orlovac.26
     Matoševci i Stranjani su ostali u sastavu župe Ivanjska do 1876., kad su s drugim selima današnjih župa Barlovaca i Trna odvojeni od Ivanjske i pripojeni župi Petrićevac. U sastavu petrićevačke župe ta su sela ostala samo tri godine, do 1879.
     Godine 1879. su iz župe Petrićevac izdvojena sela: Barlovci, Bukovica, Dikevci, Jablan, Kuljani, Matoševci, Ojdanići, Orlovac, Ramići, Stranjani, Trn i Zalužani, i od njih je osnovana nova župa Barlovci.
     U to vrijeme Stranjani su imali 11 domaćinstava s 18 obitelji i ukupno oko 100 vjernika katolika. A u Matoševcima je bilo 8 domaćinstava, ukupno 22 obitelji i blizu 110 vjernika katolika.

26 Dominik Mandić (prir.), Chroati catholici Bosnae et Hercegovinae in descriptionibus annis 1743 et 1768 exaratis, Chicago-Roma, 1962., str. 41-45 i 176-182.

Preuzeto iz knjige:

RODNI KRAJ I VLASTITI KORIJENI VOLE SE I NE ZABORAVLJAJU

VELIMIR BLAŽEVIĆ