|
Predgovor
Rodni kraj je svakom čovjeku drag, ma gdje se nalazio, i ma kako bio malen, zabitan i beznačajan. Za svoj kraj se ljudi zanimaju i o njemu žele čuti i saznati što više, te to i drugima priopćiti. Mnogi se, isto tako, zanimaju za svoje porijeklo i korijene, i istražuju svoju lozu. Takav je slučaj i sa mnom, piscem ovih redaka, a vjerujem i onih kojima je ova knjiga namijenjena. Stoga sam se dao na prikupljanje i sređivanje podataka o svom rodnom kraju: o selu Stranjanima, u kojem sam rođen i proveo najranije godine djetinjstva, i o susjednom selu Matoševcima, iz kojega mi je majka rodom, i u koje sam kao dijete često odlazio rodbini s majčine strane.
Neposredan povod za proučavanje prošlosti i za prikupljanje podataka i informacija o Stranjanima i Matoševcima prije svega je žalosni događaj progona žitelja tih sela godine 1995., provedenog od strane srpskih ekstremista i nacionalista novostvorene Republike Srpske s ciljem ‘etničkog čišćenja’. Tada su ta dva, nekad živa, potpuno hrvatska i katolička sela, sasvim opustjela, kuće opljačkane i devastirane, ili potpuno porušene, ili su djelomice bile naseljene pridošlim srpskim izbjeglicama iz drugih krajeva Bosne i Hercegovine, najviše iz Glamoča i Kupresa. Pet-šest godina kasnije u Stranjane i Matoševce se iz Hrvatske povratio neznatan broj prognanika, a budući da se radilo samo o starijim osobama, nije to obećavalo nikakve perspektive za oporavak.
A da se o Stranjanima i Matoševcima i nekadašnjim njihovim žiteljima: katolicima i Hrvatima, ne bi izgubio svaki trag i uspomena, te da se za buduća vremena i naraštaje sačuvaju barem fragmentarni podaci o njima, odlučio sam napisati i objaviti ovu knjigu.
Budući da uz Stranjane i Matoševce nije vezano ništa osobito ni važno, a što bi pobuđivalo šire zanimanje, nećemo o njihovoj prošlosti naći drugih napisa i zabilješki osim onih fra Jurice Šalića1 i Ante Orlovca, te podataka u službenim crkvenim izvještajima i u župnim maticama župe Ivanjska, u čijem sastavu su se nekad nalazila i ta sela, i u maticama župe Barlovci, otkad ona postoji, i kojoj Stranjani i Matoševci sada pripadaju. Jedino na temelju podataka iz tih crkvenih izvora bilo je moguće prikazati demografsku i vjersku sliku Stranjana i Matoševaca u prošlosti, i iz njih izvući određene zaključke.
1 Vidi: Fra Jurica Šalić, Sjeverozapadno od Banja Luke, Banja Luka, 1999., strr. 94, 96-97, 110- 111; Isti, ponovljeno i prošireno izdanje: Hrvati-katolici i franjevci sjeverozapadno od Banja Luke, Banja Luka – Bihać, 2007., str. 105-106, 108, 123-124; Isti, Diljem zavičaja, Banja Luka, 2000., str. 124-134; Isti, S banjalučkih strana, Bihać 2004., str. 94-96; Anto Orlovac, Oko fra Vidova bunara, Banja Luka – Barlovci, 2005., strr. 31, 37-38, 40, 72, 116-119, 125-127.
Iako ova knjiga ne ide u daleku prošlost – zahvaća tek period od prvih desetljeća 18. stoljeća pa na ovamo – i nije ni izdaleka sveobuhvatna, ipak će biti zanimljiva za Stranjančane i Matoševljane, kako one malobrojne koji danas žive u svom rodnom kraju i na svojoj očevini i djedovini, nakon što su se u njega povratili iz progonstva, tako i za najveći broj onih koji tragično i zastalno izgubiše svoj zavičaj, ali ne, nadam se, i sjećanje na njega i na svoje korijene!
Knjiga je, kako sam napomenuo, u velikom dijelu napisana na temelju podataka koji su se mogli crpsti iz matičnih knjiga župe Ivanjska, odnosno Barlovci. U prikazivanju poljodjelstva i opisu seoskih domaćinstva u drugoj polovici 19. i u prvoj polovici 20. stoljeća, kao i seoskih zanimanja i običaja, pomoć mi je pružio Slavko Blažević, Stipin, iz Stranjana. Isto tako su prema njegovim sjećanjima prikazane akcije koje su poduzimane od sredine 20. stoljeća na gospodarskom unapređenju spomenutih sela i njihovih stanovnika. I neka zbivanja iz novijeg, ratnog vremena, prikazana su prema Slavkovom kazivanju, kao i kazivanju pok. Mile Debeljaka i supruge Marice Debeljak, iz Matoševaca. Njima za pruženu suradnju dugujem i izražavam posebnu zahvalnost!
Zahvaljujem također fra Tomislavu Brkoviću za uloženi trud oko grafičkog uređivanja knjige, fra Ivi Orlovcu, gvardijanu franjevačkog samostana Petrićevac, za izdavanje knjige, kao i župniku barlovačkom, fra Duji Ljevaru, i svima koji su novčano ili na druge načine pripomogli njezino objavljivanje! Velimir Blažević. Preuzeto iz knjige: RODNI KRAJ I VLASTITI KORIJENI VOLE SE I NE ZABORAVLJAJU VELIMIR BLAŽEVIĆ
 Dodati u favorite (0) |  Link | Posjeta: 947
Pisanje komentara je dostupno samo registriranim korisnicima.
Powered by AkoComment Tweaked Special Edition v.1.4.2 |
HRVATI BANJALUKE 
Komentirajte prvi
