U nedjelju iza Male Gospe, 14. rujna, na groblju Gradini se i ove godine okupio veći broj Matoševljana i Stranjančana. Iako je prethodnoga dana i u tijeku noći padala kiša i bilo vrijeme prohladno, te se nije moglo računati da će na misu doći vjernika, ipak se skupilo, što iz Hrvatske što „domaćih“, više od 130 osoba. Zbog lošega vremena izostala su samo djeca i mladi.

      Biskup Komarica nije mogao doći, kako se očekivalo, pa je slavljenje mise u 10,30 sati predvodio preč. dr. Anto Orlovac, generalni vikar banjolučke biskupije i zamjenik biskupa Komarice, a s njim zajedno misu koncelebrirali fra Dujo i fra Velimir. Preč. Orlovac je na početku sve nazočne pozdravio, izražavajući svoju radost što je i po nesigurnom vremenu tako velik broj Stranjančana i Matoševljana, a i drugih, došao na groblje Gradinu, koje postoji punih 80 godina (osnovano 1928.), a iduće godine je 80-a godišnjica njegova blagoslova.
      

        Kako je te nedjelje bila i svetkovina Uzvišenja svetoga križa, preč. Orlovac je u propovijedi pod misom govorio o uzvišenosti Kristova križa i njegovoj važnosti za naše spasenje, ali i o smislu naših svakidašnjih i životnih „križeva“ koje nosimo kroz život.
        Opijela na grobovima prije i poslije mise molili su fra Dujo, župnik, i fra Velimir. Pred ovogodišnju misu na Gradini je podignuto više novih nadgrobnih spomenika, tako za pok. Milu Debeljaka (supruga Marica s djecom) za Jozu Blaževića, Tominog (supruga i djeca), za Anu i Mirka-Milu Blažević (sinovi, snahe i unučad), za Stipu i Ružu Blažević (unuk Kazimir), za Peru Bogdanović (brat Anto), i za malu djecu Ankicu i Ljubicu Debeljak (brat Ankičin, Josip).           

        Na kraju mise župnik fra Dujo je istaknuo kako je groblje za ovu prigodi lijepo uređeno, a i da se inače tijekom godine održava uredno, što treba zahvaliti Marici Debeljak, Milinoj, Markanu Blaževiću, Milinom, i Luci Bogdanović, kojima pomažu Ljevari: Reza, Ilija, Slavko, Anto i Ane, i Slavko Blažević.                       

       Kao i obično, nakon mise je svoje priloge za čišćenje groblja i za popravak puta prema groblju dalo više Matoševljana i Stranjančana.

         Ilija Ljevar, Vidov, je već prije više godina sebi sagradio stambeni objekt koji sam ja, zbog njegova povremenog korištenja i veličine, nazivao „vikendica“ i „kućica“, a ustvari je to za Iliju i one koji su mu dolazili, i u toj kućici kraće boravili bio „dvorac“. Ipak, da bi imao više prostora za svoje „goste“ barem za spavanje, Ilija se upustio u novu investiciju. Ranije je nabavio građevinski materijal, a nedavno je ozidao i pokrio jednosobni stambeni objekt.

         Kuća Mate Debeljaka, Petrovog, dosad je bila bez ijednih vrata i prozora, jer je sve u naletu pljačkaških horda poskidano i odneseno. Kako Mato i Zlatka češće i rado dolaze svojoj kući u Matoševce, da bi se mogli smjestiti i boraviti u vlastitom domu kada i koliko žele, dali su da se u kući postave nova ulazna i dvoja sobna vrata i prozori na par prostorija.

           Sveti Franjo Asiški, komu je posvećena crkvica u Stranjanima, proslavljen je u nedjelju, 5. listopada. Svetu misu u 10,30 sati slavili su fra Dujo i fra Velimir, a nazočnih je bilo 15-ak vjernika, uz „mještane“ još 5-6 sa strane.

          Povratnici u Stranjanima i Matoševcima se trude, uz pomoć svojih koji su ostali u Hrvatskoj, oko preživljavanja, ali su nemoćni u nekim stvarima koje im puno znače, npr. u osposobljavaju za korištenje i održavanju putova i mostića preko Bukovca. Više puta i na različitim adresama i razinama vlasti grada Banje Luke i Republike Srpske je tražena pomoć, ali je dosad ona bila simbolična ili je posve izostala.
         Prije nekoliko mjeseci je iz Administrativne službe grada Banje Luke, Odjeljenje za komunalne i stambene poslove, došlo obećanje da će se napraviti dva betonska mostića na Bukovcu i s manjom količinom kamenog materijala da će se popraviti put gdje je najlošiji, ali od toga dosad nije bilo ništa. U svezi s tim Mare Milina je razgovarala sa sekretarom Mjesne Zajednice Dragočaj, a potom mu uputila i dopis sa zamolbom da se izvrši kategorizacija zemljanog puta kroz Stranjane i Matoševce i predvide sredstva za njegovo održavanje. Taj je dopis glasio:

MJESNA ZAJEDNICA
D R A G O Č A J
n/r. Sekretara MZ,
gosp. Nove Milakovića

Predmet: Molba za izvršenje kategorizacije i za održavanje makadamskog puta kroz Stranjane i Matoševce.

          Gospodine Novo, sekretaru Mjesne Zajednice!

           Niže potpisna je s Vama razgovarala o mogućnosti da Mjesna Zajednica Dragočaj poduzme i učini nešto za poboljšanje uvjeta života povratnika hrvatske nacionalnosti u selima Stranjani i Matoševci, koja također pripadaju navedenoj Mjesnoj Zajednici. Obraćam Vam se, evo, i pismenim putem.

          U Mjesnoj Zajednici Dragočaj posljednjih godina je učinjeno dosta na popravljanju i asfaltiranju novih dionica puteva, na uvođenju ulične električne rasvjete, i na dovođenju gradske vode u neka naselja. Na žalost, naša sela su u tom pogledu posve zapostavljena. Iako smo se usmeno i pismeno obraćali vodstvu Mjesne Zajednice Dragočaj, s te strane nije učinjeno ništa da se pomogne nama povratnicima koji smo uselili u svoje kuće 2002. godine, i kasnije. Bili smo prisiljeni obraćati se i na gradsku upravu Banje Luke, pa i na vlasti entiteta Republike Srpske, i odatle nam je pružena makar neka mala pomoć. Prije nekih pola godine naš sumještanin Velimir Blažević se pismeno obratio za posredničku pomoć potpredsjedniku RS, gosp. Davoru Čordašu, koji u Predsjedništvu RS zastupa hrvatski narod, i na njegovu intervenciju iz Administrativne službe grada Banje Luke, Odjeljenje za komunalne i stambene poslove, Velimir Blažević, je dobio pismenu obavijest, potpisanu od gosp. Budimira Balabana, da će se u 2008. godini izgraditi 2 armirano-betonska pločasta propusta na potoku Bukovac koji protječe kroz Matoševce i Stranjane. Također je u istom dopisu rečeno da će se s manjom količinom kamenog materijala izvršiti popravak udarnih rupa na putu kroz selo. Dosada ništa od toga nije izvršeno, a mi se iskreno nadamo da se ne radi o ispraznom obećanju.
          U očekivanju da se dano obećanje i ispuni, povratnici Hrvati u sela Stranjane i Matoševce ovim se obraćaju na Vas, gospodine Sekretaru, kao i na predsjednika Mjesne Zajednice Dragočaj, gosp. Ljubinka Ostojića, da se zauzmete u odgovarajućim tijelima i institucijama kako bi se izvršila kategorizacija glavnih putova kroz naša sela, da bi tako ušli u program održavanja i popravaka, uključujući i zimsko čišćenje snijega na glavnom putu do kuća koje su naseljene. Bez toga mi ćemo ostati sve više izolirani i odsječeni od ostatka Mjesne Zajednice, a na kraju prisiljavani i da odavde ponovno iseljavamo. Vjerujemo da ovo ne bi bilo ni Vama u interesu, te da ćete sa svoje strane učiniti sve da do toga ne dođe.
         Molimo za povratnu informaciju, kako bismo, u slučaju Vašega negativnog odgovora, mogli poduzeti druge nužne zakonske korake kod mjerodavnih vlasti Banje Luke i Republike Srpske, a također senzibilizirati za ovaj problem i međunarodnu zajednicu.

          Prije oko mjeseca dana u kući Stjepana Pranjića-Brace u Stranjanima jedne noći netko je počeo rezati metalnu zidnu stalažu u namjeri da je skine i odnese. Kad su Mirko Pranjć, Perin, i Milorad Ubović primijetili da se nešto događa pošli su prema Stjepanovoj kući. Vidjevši da je otkriven, lopov je iskočio kroz prozor i pobjegao. A prije 20-ak dana s ulaza u dvorište Bracine kuće skinuta je i odnesena metalna kapija.
          Krajem mjeseca rujna ili početkom listopada pljačkaši su prerezali katanac na kapiji kod kuće Marka Blaževića-Mrkog, i pošto nisu uspjeli otvoriti kućna vrata, provalili su prozor i ušli unutra. Također su se uspeli uz vanjsko stepenište, obili tavanska vrata i ušli na tavan. Provaljena su i teška željezna vrata na podrum, a i vrata na svim gospodarskim zgradama. U kući je sve isprevrtano, a odnesen je receiver televizora i adapter telefona. Iz podruma je odneseno oko 100 litara rakije, bušilica, kosilica, dvoje tačke, puno sitnijeg alata. Policija, obična i kriminalistička, došla je 3. listopada i više od dva sata vršila uviđaj i zatim načinila zapisnik. Nekoliko dana kasnije u napuštenoj kući Mare Slijepčević pronađene su jedne tačke.
        Kao i obično, teško da će se lopovi otkriti, ali se na neke ozbiljno sumnja, samo nitko ih ne smije javno prokazati zbog straha od osvete.

Komentirajte prvi

Pisanje komentara je dostupno samo registriranim korisnicima.

Powered by AkoComment Tweaked Special Edition v.1.4.2