STRANJANI I MATOŠEVCI-NEKAD I SAD |
PETI „STRANJANSKO-MATOŠEVAČKI SUSRETI“ Ove godine, na 26. srpnja, održani su u Stranjanima peti po redu susreti Stranjančana i  Matoševljana. Radi kratkoće, a i zbog toga što su se odvijali u Stranjanima, nazvali smo ih „Stranjanski susreti“, ali to, čini mi se, smeta nekim Matoševljanima, osobito Batkovićima, pa ih na ovogodišnjim, a ni na prošlogodišnjim susretima, nije bilo, ili je bio samo po netko. Zato ćemo ubuduće ova naša okupljanja u rodnom kraju nazivati „Stranjansko-matoševački susreti“.
Dosta Stranjančana i Matoševljana, svakako najmanje stotinuidvadeset, stiglo je već u četvrtak i petak, 24. i 25. srpnja, a neki, kao Rudo Ćosić i supruga Anđelka, te Anto Bogdanović sa suprugom i djecom, došli su prije više dana. A još više od stotinjak zaljubljenika u svoj kraj Stranjane i Matoševce došlo je u subotu ujutro, 26. srpnja
Na noćenjima s petka na subotu, i sa subote na nedjelju najviše je, i do 30 osoba, bilo kod Mare pok. Mile, u Matoševcima. Ovaj put se pokazalo što znači imati svoju čitavu i uređenu kuću, jer je u kućama Ćosića, u Stranjanima, smješteno i na spavanju bilo 20-ak osoba, a po 10-ak ih je spavalo u kući Tome Majdandžića i Zore Blažević, pok. Paje, u Stranjanima, i u kući Josipa i Mile Debeljaka, Perinih sinova, u Matoševcima. U svojoj kući u Stranjanima više dana je proboravio Anto Bogdanović, Jurin, sa svojom obitelji, a u Matoševcima, pokraj svoje teško oštećene kuće boravili su i spavali pod šatorom i u kombiju sinovi i kćeri Jose Batkovića, Milkovog, sa svojim obiteljima, njih više od 15. U svoje kuće su se smjestili Mirko Pranjić, Perin, i Vlado Blažević, Josin, sa svojima, zatim sinovi Franje Blaževića sa suprugama i djecom, te Mira i Ruža, kćeri Ilije i Ane Ljevar, s djecom, i Mirin muž Branko. Po nekoliko gosta je na konak primila također Marica Marić-Milaković, Reza Ljevar, Ilija Ljevar, Vidov, i Luce Bogdanović. Koji se nisu mogli smjestiti nigdje u Matoševcima i Stranjanima, a takvih je bilo 20-ak, prenoćili su u „Galebu“, u Ramićima.
U Duganji je na vrijeme pokošena trava i pripremljeno igralište za nogomet, a Vito Šipka je uz igralište podigao šator i u njemu postavio stolove i klupe. Prvo veće okupljanje je u Duganji bilo u petak uvečer, na slavljenju imendana Ankice Pranjić-Ćosić, koje je proteklo uz pjesmu, pečenje i piće.
U subotu je osvanuo lijep dan, za razliku od nekoliko prethodnih, koji su bili dosta kišoviti. Između 9 i 10 sati pristizali su autima i drugi posjetitelji rodnome kraju i sudionici Stranjanskih susreta, a počelo je i okupljanje u Duganji, na uobičajenom mjestu u luci Angele Mijatovčine, i onih koji su u Stranjane i Matoševce pristigli prethodnih dana. U 11 sati je župnik fra Dujo slavio za okupljene u Duganji, uz rub šumice, svetu misu, namijenjenu posebno za pok. Iliju i Anu Ljevar i Milu Debeljaka, a pod misom je svirala i vodila pjevanje č. s. Marina Domić.
Poslije mise bio je ručak kojeg su neki donijeli sa sobom, a tko je želio mogao je dobiti pečene prasetine, janjetine i ćevapa kod Vite Šipke i njegove supruge Josipe r. Kočić. Kod njih se moglo dobiti također piva, sokova i sladoleda. Nakon okrepe odvijao se nogometni turnir na kojem je sudjelovalo 5 ekipa, pod nazivima: Boldi, Debeljaci, Stranjani, Žabci i Wiesbaden. Igrala je svaka ekipa sa svakom, a pobjednik je postala ekipa Žabci.
Natjecanje je na oko pola sata prekinula dosta jaka kiša, ali su šatori poslužili kao sigurno sklonište, a kad je kiša stala mogle su se nastaviti utakmice na kojima je bilo malo više klizanja i padanja, ali bez većih posljedica, osim što je Tomo Debeljak, pok. Mile, dobio jači udarac po potkoljenici, tako da nije mogao nastaviti igrati.
Dok su muški igrali nogomet ili se zabavljali uz karte, neke od ženskih su igrale loptom „između dvije vatre“. Svakako bi dobro bilo za iduće Susrete predvidjeti više zabave i igre za djecu i za žensku mladež. Biskup Komarica nije mogao doći slaviti misu, jer je prekasno bio pozvan, i imao je obvezu na drugom mjestu, ali je oko pola šest sati ipak navratio s jednom grupom bogoslova i zadržao se s nekima u razgovoru skoro jedan sat.
Kad se noć počela spuštati stigli su i muzičari pa je veselje u Duganji nastavljeno uz svirku, pjesmu i ples do iza ponoći.
Dolazak u rodni kraj - mili zavičaj, Stranjane i Matoševce, neki su iskoristili i da malo štogod urade kod svojih kuća, a neki i za obilazak grobova svojih pokojnika na groblju Gradini.
Jedan dio sudionika na Stranjansko-matoševačkim susretima je u subotu uvečer napustio Stranjane i Matoševce, ali dosta njih je ostalo da prenoći, pa su jedni otišli u nedjelju prije podne, a neki su ostali i bili na misi poslije podne, i nakon mise krenuli prema Hrvatskoj. Bilo je i nekoliko onih koji su se u Stranjanima i Matoševcima zadržali još par dana.
Nazočnih je na ovogodišnjim Susretima bilo između 220 i 230, što starijih Stranjančana i Matoševljana, što mlađarije i djece, od kojih je priličan broj njih rođeno poslije 1995., kad su im roditelji morali napustiti svoj rodni kraj i tražiti utočište u Hrvatskoj ili u Njemačkoj, Danskoj, Austriji, Švicarskoj, Francuskoj, pa i drugdje po Europi i širom svijeta.
Organizatori su se i ove godine pobrinuli da igralište bude pripremljeno za nogomet i druženje, i mislim da se može reći da su i ovogodišnji Susreti prošli uredu, i da su sudionici uglavnom bili zadovoljni. Nešto ozbiljnijih zamjerki je bilo jedino na slabu kvalitetu pečenja koje se prodavalo, a po visokoj cijeni. Ljudi kažu da ne žale platiti i skuplje, ali da ponuda svojom kvalitetom zadovoljava.
OBEĆAN POPRAVAK MOSTIĆA NA BUKOVCU
Krajem ožujka o. g. upućen je dopis gosp. Davoru Čordašu, potpredsjedniku RS, sa zamolbom da se zauzme kod odgovarajućih organa vlasti za popravak dvaju mostića na Bukovcu i puta kroz Stranjane i Matoševce (vidi: Naš zavičaj, br. 59, str. 3-4).
Gospodin Čordaš je intervenirao, i s tim u svezi fra Velimir je dobio obavijest iz Administrativne službe grada Banja Luke, Odjeljenje za komunalne i stambene poslove, kojom se javlja:
- U 2008. godini izgradićemo armirane betonske pločaste propuste na potoku Bukovac 2 komada.
- Putne pravce zbog ograničenih sredstava nismo u mogućnosti opraviti sa potrebnom količinom kamenog materijala. Izvršićemo opravku udarnih rupa sa manjom količinom kamenog materijala.
Nadamo se da ovo neće biti, kao više puta dosad: „Pusto obećanje, ludom radovanje“!
PORIJELKO MATOŠEVAČKIH MAJDANDŽIĆA I BATKOVIĆA
Stanovnici prezimenom Majdandžić i Batković spadaju među najstarije za koje se zna u Matoševcima.
Godine 1743., prema popisu katolika u Bosni i Hercegovini, kojeg je sastavio i poslao u Rim apostolski vikar, biskup fra Pavao Dragičević, u Matoševcima je bila jedna kuća, na čijem je čelu stajao Petar Maidangia, a imala je 10 odraslih članova i 3 djece. Za pretpostaviti je da je Maidangia u tom slučaju označavao mjesto porijekla, a to bi bila župa Majdan, odnosno selo Majdan-Batkovci. Koje je bilo njihovo pravo prezime dok su boravili u Majdanu, zasad ne znamo.
A prema popisu katolika što ga je napravio i također poslao u Rim apostolski vikar, biskup fra Marijan Bogdanović, godine 1768. u Matoševcima se nalazila kućna zajednica ili zadruga kojoj je glava bio Marko Maidançich, a imala je 9 odraslih članova i 10-ero djece.
Matoševački Majdandžići su, prema tome, potomci Majdangia i Majdançich-a, i vrlo je vjerojatno, gotovo posve sigurno, da su porijeklom iz nekadašnje majdanske župe.
U popisu spomenutoga apostolskog vikara fra Pave Dragičevića godine 1743. u Matoševcima se navodi porodična zadruga na čijem je čelu bio Andrija Bathcovich, a imala je 10 odraslih članova i 4-ero djece.
Godine 1768., prema popisu apostolskog vikara fra Marijana Bogdanovića, postojala je u Matoševcima jedna porodična zadruga Bat/c/hovich-a, a na njezinom je čelu stajao Petar Bat/c/hovich, i imala je 13 odraslih članova i 7-ero djece.
Godine 1743. u selu Batkovcima, prema popisu fra Pave Dragičevića, nije bilo nikoga s prezimenom Batchovich - Batković, a bila je po jedna porodična zadruga Chosich-a, Ninchevich-a, Vidovich-a, Dulger-a, Comlenovich-a, i dvije porodične zadruge Simich-a. U tome popisu je zavedena u selu Sasini, majdanske župe, kuća Marije Batchove, s 3 odrasle osobe. Marija je, pretpostavljam, bila supruga nekoga tko se zvao ili imao nadimak Batko. A nije isključeno da i matoševački Batkovići vuku svoje prezime od nekoga tko se zvao Batko. Ako ne to, onda su matoševački Batkovići mogli dobiti prezime prema mjestu Batkovci, ondašnje majdanske, a kansije vodičevske župe, iz kojega su u Matoševce doselili.
KNJIGA O STRANJANIMA I MATOŠEVCIMA
PREDSTAVLJENA U MJESEČNIKU „SVJETLO RIJEČI“
Mjesečnik Svjetlo riječi, koji izlazi u Sarajevu, a izdaje ga franjevačka provincija Bosna Srebrena, u broju za mjesec srpanj/kolovoz 2008., str. 17, donosi kraći prikaz knjige o Stranjanima i Matoševcima: Rodni kraj i vlastiti korijeni vole se i ne zaboravljaju, a napisao ga je fra Ivan Šarčević, profesor na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu.
Prenosimo ovdje taj prikaz u cijelosti.
O povijesti banjolučkih Stranjana i Matoševaca, sela koja su nekada pripadala župi Ivanjskoj a danas Barlovcima, fra Velimir Blažević, sâm rodom iz ovoga kraja, sastavio je iscrpnu monografiju na više od 400 stranica. Osim topografske slike, Blažević donosi popise obitelji prema maticama i drugim crkvenim dokumentima, opisuje vjerski život, običaje, groblja, kapele i važnije lokalitete. Ovdje je i popis žrtava Drugog svjetskog rata, zatim popis odseljenih između 1946. i 1995.
Posebna vrijednost ove knjige, a što je i najveći razlog njezina nastanka, jest opis događanja u zadnjem ratu (bez rata!) kada su ova mjesta „mirno očišćena“ a katolički, hrvatski stanovnici pod prisilom i strahom napustili svoj zavičaj. Donesen je i popis njihovih imena. Samo mali dio njih, i to starijih, se vratio, dok su napuštene kuće posve opljačkane i devastirane.
Povratnici se ne daju smesti unatoč teškom životu. Tješi činjenica da su povratnici solidarni između sebe, da oni koji su otišli nisu prodali svoje kuće, kao i to da Stranjančani i Matoševljani rado navrate u zavičaj i pomažu onima koji su se vratili.
Knjiga u izdanju Franjevačkog samostana Petrićevac – Rodni kraj i vlastiti korijeni vole se i ne zaboravljaju. Stranjani i Matoševci katolička i hrvatska sela nedaleko od Banje Luke nekad i sad u riječi i slici – obiluje mnoštvom podataka, tehnički je skladna (fra Tomislav Brković). Mnoštvo fotografija, od onih starih do današnjih u boji (gotovo svaka kuća!) jedinstveno je svjedočanstvo za žitelje ovih dvaju mjesta. Knjiga nije samo sjećanje nego i poziv na ljubav i povratak u rodni kraj. RODOSLOVNIK
Matoševci BATKOVIĆ: Stipo, Gordana, Anto, Ana, Marija (Joso i Manda r. Batković) BATKOVIĆ Mijat (Mile) i Ana r. Marić, vjenčani oko g. 1763.
Andrija 1764.
Filip 1770.
Luka 1772.
Barbara 1774.
Vid 1775.
Andrija 1774.
Vid 1784.
Filip i Manda r. Valentić, vjenčani oko g. 1800.
Stjepan 1802.
Toma 1805.
Martin 1807.
Franciska 1808.
Stjepan i Lucija r. Grgić, vjenčani oko g. 1837.
Anđa 1838.
Stjepan 1839.
Filip 1841.
? 1842.
Stjepan 1844.
Marko 1847.
Stjepan i Ruža r. Kozić, vjenčani oko g. 1883.
Mato 1884.
Anica 1886.
Nikola 1888.
Nikola i Jeka r. Debeljak, vjenčani g. 1919.
Ivo 1920.
Ana 1921.
Ljubica 1923.
Ana 1925.
Dragica 1928.
Joso 1931.
Mato 1933.
Joso 1936.
Jelica 1939.
Joso i Manda r. Batković, vjenčani g. 1955.
Stipo 1955.
Gordana 1957.
Anto 1958.
Ana 1962.
Marija 1963.
DEBELJAK: Josip, Mara, Ruža, Ljuba (Andrija i Ljube r. Bogdanović)
DEBELJAK Abram i Cvita r. Majdančić, vjenčani oko g. 1762.
Marta 1763.
Toma 1764.
Juro 1767.
Luka 1769.
Toma i Ruža r. Marić, vjenčani g. 1789.
Marija 1791.
Ivo 1793.
Ivka 1796.
Ivo i Ruža r. Stojčević, vjenčani g. 1820.
Toma 1821.
Juro 1822.
Jozo 1825.
Marija 1828.
Marija 1830.
Ivka 1831.
Ana 1835.
Stjepan 1837.
Ana 1840.
Toma i /1. br./ Ruža r. Ljevar, vjenčani g. 1845.
Janja 1845.
Mile 1846.
Nikola 1848.
Toma i /2. br./ Ruža r. Matošević, vjenčani g. 1852.
Mato 1854.
Anto 1856.
Luka 1858.
Mato 1861.
Andrija 1865.
Ivka 1868.
Ana 1870.
Janja 1873.
Andrija i Ruža r. Blažević-Tubić, vjenčani g. 1887.
Silvestar 1888.
Filip 1890.
Zorka 1892.
Stipo 1893.
Anto 1896.
Jela 1898.
Joso 1901.
Stipo 1903.
Anica 1906.
Kata 1909.
Joso i Jela r. Pezić, vjenčani g. 1925.
Toma 1926.
Niko 1927.
Anto 1927.
Andrija 1929.
Danica 1931.
Pero 1933.
Mara 1934.
Franjo 1937.
Nikola 1939.
Ivo 1941.
Filip 1944.
Andrija i Jela r. Bogdanović, vjenčani g. 1951.
Josip 1952.
Mara 1954.
Ruža 1961.
Ljuba 1963.
OČEKUJE SE DA ĆE BISKUP KOMARICA SLAVITI MISU NA GROBLJU GRADINI
Župnik fra Dujo namjerava zamoliti biskupa Komaricu da u nedjelju nakon Male Gospe, 14. rujna, dođe i na groblju Gradini u 11 sati slavi svetu misu. Može se očekivati da će biskup takvu zamolbu prihvatiti i doći na Gradinu, samo ako ga ne spriječi kakva iznenadna obveza i važan posao.
Priređuje: Velimir Blažević, Marije Dimić 4, 78000 BANJA LUKA, BiH
Tel/Fax: 00/387/51/354-813
|
 Dodati u favorite (0) |  Link | Posjeta: 1929
Pisanje komentara je dostupno samo registriranim korisnicima.
Powered by AkoComment Tweaked Special Edition v.1.4.2 |
Komentirajte prvi
