Magdalena, u daljem tekstu kraće "Lena", je bila živahna i vesela plava djevojčica sve do svoje dvanaeste godine. A onda joj je majka, koja je dugo bolovala, umrla. Sve se u njenom životu tada promjenilo. Kao najstarija kći u svoga oca, a još dovoljno mlada i nezrela za mnoge kućna poslove, teško je prihvatila gubitak majke. Dugo vremena je tugovala i patila zbog toga. Povučena u sebe, znala je satima šutjeti, povremeno plačući. Otac je pokušavao prema njoj i ostaloj djeci biti nježniji, znajući da je još samo na njemu ostalo da im zamjeni koliko-toliko gubitak najdražeg bića za svako djete - majku. S vremenom se ipak to ljudsko biće na sve navikne, pa tako i na najveće nezgode, koje ga mogu pogoditi tijekom njegova života. Lena je polako rasla i zrela, stasavajući u lijepu djevojku. Polako je navikla da mnoge kućne poslove preuzme na sebe i da ih sa lakoćom i uspješno obavlja. Ocu je to bilo od velike koristi. Imao je još troje mladje dječice, tako da mu je njegova Lena bila sada desna ruka. Poslije završene osnovne škole nije je želio žrtvovati da se dalje ne školuje, nego ju je poslao dalje u srednju školu. Pošto je grad, u kojem je bila srednja škola, prilično udaljen od njihovog sela, morala je ići stanovati. Bio je to za nju veliki preokret u životu. Rastanak od seoskog života i odlazak u grad za svakog mladog čovjeka, a posebno za nježno i mlado žensko biće, znači veliki izazov. A posebno za mladu djevojku, a Lena je to pomalo već i bila. Već se moglo vidjeti kakva će to krasna djevojka biti. Na momke još nije obraćala pažnju, iako je u sebi primjećivala brojne promjene, svojstvene za njen uzrast.

          Prvi susjed, crnomanjasti mladić i osrednje visine, stariji od Lene samo za godinu ili dvije, zvao se Sven. Bio je neobično inteligentan i vrijedan djak, najbolji u razredu. U istu srednju školu, u koju se je Lena upisala, on je pohadjao već nekoliko godina. Bilo mu je drago što će njegova susjeda evo ponovo biti skupa s' njim, u blizini. Kao mala djeca znali su se povremeno skupa igrati sa osalom djecom iz susjedstva. Sven je imao nekoliko svojih prijatelja, sa kojima je znao provoditi dobar dio dana igrajući se nogometa. Bili su to Frank i Maks. Ali svi su oni poslije završene osnovne škole u njihovom selu otišli svaki na svoju stranu i rijetko su se vidjali. A djeca, k'o djeca, dok su malena, misle k'o djeca. Odrastajući, njihove misli, ponašanja i osjećaji poprimaju sasvim drugu dimenziju, postaju drugačiji. Tako mladi momčići i djevojke, do jučer djeca, igrajući se skupa po livadama i pašnjacima i napasajući stoku, polako počinju da primjećuju svoje dojučerašnje prijatelje nekako drugačije, u sasvim drugom svjetlu. Tako je i Sven primjetio da nekako drugačije 'vidi' Lenu nego ranije. Evo, do juče tiha i zatajna, pomalo tugaljiva djevojčica, postala je tako lijepa, da svaki njegov pogled prema njoj izaziva u njemu neko posebno toplo i nježno osjećanje. Pa još kad je čuo da će ona k' njemu u istu školu, bilo mu je posebno drago. Uvečer, kad bi legao spavati, dugo je razmišljao kako da joj pridje i zapodjene neki drugačiji razgovor, različit od onoga dok su kao maleni trčali skupa po njivama, radovali se svakom novom danu i igri. Prošlo je nekoliko godina kako je on u gradu i kako je njegov kontakt sa Lenom i ostalom djecom iz sela prestao. Sada ju je kradom promatrao kako se toliko promjenila. Odrasla i postala prekrasna djevojka. Nekako mu se sada činilo glupo, da joj pridje samo onako kao nekada. A rado bi joj prišao. I svaki puta kada bi pomislio na to, obuzimao bi ga nekakav strah, srce mu je jače udaralo, 'silazilo u pete'. Gorio je od želje da se sastane sa njom, samo nije znao kako. Nisu više bili djeca, a ti mladenački osjećaji, koji nekako brzo dodju i zateknu mlade, posebno mladiće, nespremnim i nevještim za bilo kakav kontakt sa djevojkama. I zato je znao dugo noću razmišljati kako da joj se približi. Sve 'kombinacije', koje je smislio preko noći, u danu su padale u vodu i bile smiješne i glupe. Okrećao bi se tako do dugo u noć, čas na jednu, čas na drugu stranu, sve dok nebi zaspao dubokim snom, često sanjanući kako se njih dvoje drže za ruke i sretno smejući se hodaju selom.

          Lena je završila prvu školsku godinu, ne baš sa izrazitim uspjehom i mogla se opet češće vidjeti kod svoje kuće na selu. Sven ju je cijele godine u školi često susretao, ali samo u prolazu, za vrijeme pauze, ili pri dolasku ili odlasku iz škole. Kratko bi je pozdravio, malo joj se nasmješio i to je bilo sve. A tako je rado želio da joj pridje i kaže 'kako je ona lijepa i kako mu se svidja'. Taj korak nije mogao nikako napraviti. Volio ju je, a da joj to nije mogao nikako saopćiti. Bilo mu je još teže, kada je za vrijeme školskog ferja primjetio da je i Frank žudno promatra. Ubrzo je bilo jasno obojici, da su mislili i željeli isto. Lena im je obojici prirasla srcu. Nastala je mala konkurencija kod obojice. Stidljivo i potajno, krijući jedan od drugoga, razmišljali su svaki za sebe, kako prvi doći do nje. Svenu je to ipak prvom uspjelo. Sjedeći tako obojica zajedno toga ljeta u hladovini i razgovarajući o nevažnim mladenačkim stvarima, Lena je iznenada odnekuda naišla kraj njih. Dali namjerno ili ne, nisu mogli znati. Pozdravila ih kratko, stidljivo i uplašeno nestala iza krivine seoskog puta u pravcu male šumice. Frank je pogledao Svena, nasmijao se i praveći se nezainteresovano, dobacio: "Lijepa cura ah, šta veliš? Bi li joj smio prići"? Sven je znao da mora nešto učiniti. Inače će Frank sigurno nešto pokušati. Vidjeo je u njegovim očima želju i požudu za njom. To mu je ulilo novu snagu. "Hoćeš da vidiš"? Prozborio je to drhtavim glasom, ustao i krenuo istim onim putem gdje je maloprije zamakla njihova ljepotica. Zamakao je i on za njom. Frank je ostao i dalje ležati u hladu, čekajući sa nestrpljenjem ishod Svenove prve ljubavne avanture. Čekao je više od jednog sata, dok se Sven nije ponovo pojavio, uzbudjen i crven u licu, ali zadovoljan. Frank ga je upitno gledao. Nije bio siguran šta bi u tom trenutku želeo, 'da mu se Sven pohvali kako nije uspio, ili da mu kaže kako to i nije baš tako ni strašno i da ništa jednostavnije nema od prići djevojci i započeti sa njom razgovor'. Kasnije u životu, kada je sabrao više iskustva sa ženama, bilo mu je to sve nekako jednostavno. Mladom momčiću, još neiskusnom i stidljivom, to je skoro i nemoguće ukazati. Osjećao je mali poraz. Sven je bio pun ponosa. Sav uzbudjen, pokušao je Franku, lažući pritom, pričati kako je ona 'malo luckasta' i da mu je bolje da sa njom ništa ne poduzima, jer će sigurno ostati razočaran. Bio je to njegov vješt manevar, da se oslobodi glavnog konkurenta. Što mu je i uspjelo. Frank je uglavno fer i 'sportski' priznao poraz i povukao se. Prijatelji su, pa je i bilo normalno da se ne miješa izmedju njega i Lene.

          Ali, kako se svaka ljubav u početku rasplamsa do te mjere, da ništa više ne postoji sem njih dvoje zaljubljenih, s vremenom se ona polako smiruje i počinje da poprima svoj normalni odnos izmedju dva bića. Oboje tada počinju da shvataju, da uz pravu ljubav treba da se poslože i ostale životne kockice, u prvom redu složnost njihovog karaktera, zajedničke ili slične sklonosti prema mnogim stvarima, pogledom na svijet i drugim osobinama, potrebnim za zajednički suživot dvoje mladih. A pogotovo, što Lenina ljepota nije mogla ostati bez čestih momačkih pogleda i udvaranja. Sven je to svakog dana sve teže podnosio. A još ako bi ona slučajno stala sa nekim mladićem, postajao je sve nestrpljiviji, iako za to nije imao baš velikog razloga. Jer je lijepa i mlada djevojka i bez svoje namjere ili povoda, izložena čestim dobacivanjima i doskočicama muškaraca. U njega se malo-pomalo uvlačila ljubomora. Isprva je to šutke podnosio. Ali što je vrijeme više odmicalo, postajao je sve nestrpljiviji, zapitkujući i prigovarajući joj zbog sitnih malenkosti. U početku joj to nije teško padalo, jer je u tome pokušavala vidjeti njegovu brigu i želju za njom. S' vremenom, kako je Sven postajao sve nestrpljiviji i kako se njegova ljubomora ponekad pretvarala u pravu histeriju, postajalo joj je sve teže i teže. Pravdala se je i molila ga "da nema razloga da se za svaku sitnicu ljuti i da je ispituje i nadzire, jer mu je ona vjerna i ne misli na drugoga". Njemu to nije bilo dovoljno. Crv sumnje ga je nagrizao iz dana u dan sve jače, dok je jednoga dana nije, bez velikog povoda ošamario. Ne znajući kako da mu dokaže svoju vjernost, polako je počela patiti, povlačeći se u sebe. Dobila je strah od njega. A to je ono najmanje, što je željela da joj se desi. Umjesto oslonac, kojeg svaka djevojka želi od svog mladića, dobila je strah. Počela je lošije spavati. Učenje, koje i nije bila njena jača strana, sve je više zanemarivala. Znala bi noću sjediti u krevetu i tiho plakati. Od sretne i zaljubljene djevojke, postala je evo nesretna, ne znajuću naći pravi izlaz iz položaja u kojem se zatekla, ušavši u ljubavnu vezu sa Svenom.

Komentari (8)

Pisanje komentara je dostupno samo registriranim korisnicima.

Powered by AkoComment Tweaked Special Edition v.1.4.2