PROSLAVA BLAGDANA SVETOG FRANJE

Blagdan svetog Franje Asiškoga, zaštitnik crkvice u Stranjanima, nije slavljen 4. listopada, kada pada prema kalendaru, nego je prenesen i slavljen u nedjelju, 7. listopada. Sveta misa je bila u 10,30 sati. Uz župnika, far Duju, i fra Velimira, koji su slavili misu, i s. Marinu, koja je svirala i predvodila pjevanje, nazočnih je bilo još 21 osoba, najviše Ljevara. Za normalne prilike i za drugo neko mjesto to bi bilo jako malo, ali za Stranjane i Matoševce u ovom vremenu možda i više nego što se moglo očekivati. Ovaj put stranjanski i matoševački povratnici su bili u manjini, jer neki nisu mogli doći na misu zbog bolesti ili starosti, što znači da je bilo više onih koji su došli sa strane, iz Hrvatske, gdje imaju stalni boravak, a u Stranjanima i Matoševcima borave periodično ili dolaze povremeno.

Raspoloženje je bilo veselo, pa se nakon mise pred crkvicom kratko i zapjevalo. Luce Bogdanović je na ručku ugostila fra Duju, fra Velimira i s. Marinu, svog brata Markana sa suprugom Anom, i Milu i Maru Debeljak.

MISA NA GRADINI UZ DAN MRTVIH

Na groblju Gradina u povodu Dana mrtvih (Dušni dan) sveta misa je slavljena u nedjelju, 4. listopada, s početkom u 10,30 sati. Misu su, uz pjevanje pjevača sa s. Marinom Domić, zajedno slavili fra Dujo i fra Velimir, a prije mise su moljena opijela na grobovima. Okupilo se, po dosta pogodnom vremenu, 40-ak vjernika, a većina ih je došla iz Hrvatske. Može se na prvi pogled činiti i da je to malen broj, ali neki Stranjančani i Matoševljani su pohodili groblje, okitili grobove svojih pokojnika i na njima zapalili svijeće prethodnoga dana, ili na  svetkovinu Svih Svetih, kad su bili na misi na Crkvenama.    

ISELJAVANJE IZBJEGLICA IZ STRANJANSKIH KUĆA

Srpske izbjeglice koje su posljednje tri godine boravile u kući pok. Nike Pranjića, Matijevog, i Ruže, iselili su se iz njihove kuće i odselili u Motike, gdje su sebi napravili novu kuću. Njihovo odseljavanje nije razveselilo Jelu Matijevu, Nikinu sestru, koja je već par mjeseci teže bolesna, jer je ostala bez najbližih komšinica Smilje i Miljke, koje su je redovito posjećivala i pomagala, naročito Smilja. Sada joj kao najbliža pomoć ostaje Zorka Ganić.

Kuću Marka Pranjića dosadašnji privremeni stanovnici također napuštaju, i uskoro će ostati pusta.

PRESTALA S RADOM STRANJANSKA ŠKOLA

U Stranjanima je u jesen 1950., upisom 1. razreda, započela radit osnovna škola, koja je bila smještena u kući Mare Pranjić, Stipine. Godine 1967. napravljena je školska zgrada s dvije učionice i stanom za učitelje, koju su od tada pohađala stranjanska i matoševačka djeca, a također i djeca iz Ojdanića i iza Gradine. Od jeseni 1995. u tu školu su išla djeca doseljenih srpskih izbjeglica, ali kako se njihov broj sve više smanjivao jer su Srbi morali oslobađati kuće starosjedilaca, djece je bivalo sve manje, i broj je školske godine 2006./2007. spao na samo petero. Zbog toga su vlasti odlučile da se ona zatvori, a da djeca idu u školu u Dragočaj.

Tako je poslije 57 godina od prvih početaka, odnosno poslije punih 40 godina rada u novoj zgradi,  stranjanska škola zatvorena, i sada, uz otvorene i porazbijane prozore, zjapi prazna, a na asfaltu, prije i iza škole, ove je jeseni, kada škola više ne radi, krupnim slovima ispisano ćirilicom ŠKOLA.

OVOGODIŠNJI UROD KUKURUZA I VOĆA

Nekoliko povratnika u Stranjane i Matoševce ove je godine posijala za sebe barem malo kukuruza. Nešto su, međutim, čim je izniklo, isjekli i pozobali fazani (kod Slavka Ljevara), a kod drugih je, zbog suše, slabo rodilo.

S voćem je stanje bilo mnogo bolje. O tome kako su rodile šljive, moglo se pročitati u prošlom broju Našeg zavičaja. „Veseli strojevi“ su sada u punom pogonu. Jedni su rakiju već ispekli, drugi je peku, a neki će još malo pričekati dok dođu na red za kot'o.

Dobro su rodile i jabuke, ali za razliku od šljiva, za koje je postojao veći interes, i sve su otresene u kom ili za pekmez, mnogo jabuka leži na zemlji i propada. Šteta!

Rodili su dobro i orasi, a kesteni slabo. I na te plodove je bilo navale sa strane kao i na šljive.    

PISMO PREDSJDNIKU VLADE RS, GOSP. MILORADU DODIKU

Povratnici u Stranjane i Matoševce imaju posebno poteškoća s popravljanjem i održavanjem puta od Pranjića raskršća do Danlova brda u Matoševcima, i uz Bukovac do skretanja u Ljevare, kao i onoga koji od Ravnice vodi na groblje Gradina. Isto tako im problem predstavlja i loše stanje mostića na Bukovcu, za Ljevare. Iako su nekoliko puta upućivane molbe mjesnim vlastima u Banja Luci, učinjeno je vrlo malo na popravljanju puta. Sada je molba poslana na samog predsjednika vlade Republike Srpske, a hoće li i od toga biti neke veće koristi, vidjet će se. Dosad nije stigao nikakav odgovor.    

Evo i kako je glasilo to pismo.

POVRATNICI HRVATI

u selima Stranjani i Matoševci, 

MZ Dragočaj

78215 DRAGOČAJ

KABINET PREDSJEDNIKA VLADE

REPUBLIKE SRPSKE

BANJA LUKA

n/r.

Premijera, gosp. Milorada Dodika

Gospodine Premijeru!

Mi skupina povratnika Hrvata u sela Stranjane i Matoševce, MZ Dragočaj, općina/grad Banja Luka, prinuđeni smo obratiti Vam se ovim pismom te izložiti svoje probleme i zatražiti Vašu intervenciju za pomoć.

Godine 1995. svi stanovnici (hrvatske nacionalnosti) sela Stranjani i Matoševci morali su ostaviti svoje kuće s cjelokupnom imovinom i otići u Hrvatsku. Njihove kuće su odmah dijelom bile naseljene srpskim izbjeglicama i prognanicima, pristiglim većinom iz Glamoča, Grahova i Kupresa, a djelom su bile devastirane i porušene. Nekolicini Hrvata koji su se odlučili za povratak u svoja ranija prebivališta  godine 2001. je sredstvima EU, uz angažiranje ASB-a iz Njemačke, podignuto 5 posve novih  kuća, a još dvije su obnovljene, tako da se 2002. u Stranjane i Matoševce mogla vratiti jedna skupina Hrvata tih sela, uglavnom starijih osoba. Danas u 11 kuća nastanjenih Hrvatima živi ukupno 14 osoba stalno, te još 5-6 povremeno, a u još nekoliko kuća smješteni su srpske izbjeglice i prognanici, odnosno raseljena lica.

Kao i mnogi drugi povratnici u raznim dijelovima BiH, i mi Hrvati u Stranjanima i Matoševcima suočavamo se s brojnim problemima, među kojima su i poteškoće vezane za komunalnu infrastrukturu, prije svega to su loši i zapušteni seoski putovi i vodoopskrba.  

Mi smo se nekoliko puta obraćali, usmeno i napismeno, na različita tijela vlasti u Banja Luci, a i Vama kao predsjedniku SNSD-a, i molili da nam se poprave dva puta kroz sela i prema jednom groblju, u dužini od oko 4-5 km ukupno, da se zamijeni dotrajali mostić preko jednog potoka, i da nam se pomogne u čišćenju nekoliko seoskih bunareva. Na ta naša traženja dosad se reagiralo tako da je na putove izvezeno i razgrnuto 80-ak kubika tvrdog materijala i iskopano 100-tinjak metara jarka pokraj puta. Mi smo i sami, od svojih skromnih sredstava, od 2002. godine pa do danas ulagali koliko smo mogli i povremeno nasipali put, ali budući da nema odvodnih kanala, a mi ih ne možemo nikako sami prokopati, sa svakom jačom kišom bujice vode su uništavale naš trud, odnosile nasuti materijal i iza sebe ostavljale vododerine na putu.

Mi vidimo, i raduje nas da se po drugim naseljima naše MZ Dragočaj, a i u drugim MZ u okolici Banja Luke popravljaju putovi, neki i asfaltiraju, da se postavlja električna ulična rasvjeta i dovodi gradska voda, ali se tim više osjećamo diskriminiranim i zapostavljenim u najosnovnijim našim potrebama!

Molimo Vas, gospodine Premijeru, da svoju brigu za rješavanje komunalnih problema u RS iskažete i kad smo u pitanju mi Hrvati, nadomak grada Banja Luke. Trebalo bi temeljito nasuti tvrdim materijalom nekoliko kilometara puta, prokopati pokraj puta odvodne kanale i zamijeniti jedan mostić širine i dužine oko 3x4 metra.

Mislimo da za to i nisu nužna osobito velika novčana sredstva koja se ne bi mogla iz proračuna RS ili grada Banja Luke izdvojiti za navedene potrebe. Stoga očekujemo Vaše razumijevanje i angažiranje da se molbi koju Vam upućujemo i udovolji!

S poštovanjem,

u ime povratnika u Stranjane i Matoševce:

        _______________________

                                                                                                                                                                             /Mile Debeljak/  
Stranjani, 08. 10. 2007.

RODOSLOVLJE

Stranjani

                                                 Goran                         1975.

Komentirajte prvi

Pisanje komentara je dostupno samo registriranim korisnicima.

Powered by AkoComment Tweaked Special Edition v.1.4.2