MISA NA GROBLJU NA GRADINI

U nedjelju iza Male Gospe, 9. rujna, na groblju Gradini je prije podne, u 10,30 sati slavljena uobičajena sveta misa. Nakon nekoliko prethodnih dana lošeg vremena, osvanuo je lijep dan i okupilo se dosta svijeta, više od 150 osoba. Neki su stigli već u subotu ujutro, i bili na misi na groblju Crkvenama, neki toga dana pred večer, a većina u nedjelju ujutro. Bilo ih je najviše iz Zagreba, Sunje, Čepina, Kutine, a također i iz Njemačke, Austrije i Švicarske. Najbrojniji su bili Debeljaci, Majdandžići, Ljevari, Bogdanovići i Blaževići.  

Na grobovima su prije mise moljena opijela, a župniku fra Duji su pomagali fra Velimir i fra Marko, iz samostana na Petrićevcu. Prije početka mise fra Dujo je blagoslovio novo zvono, koje je nakon toga zazvonilo da označi početak svete mise. Na misi je svirala s. Marina Domić, a s njom su pjevale Mare i Ankica Debeljak, Luce Bogdanović, Ana Ljevar, Nikola i Draga Nikolić, r. Bogdanović.

Poslije mise fra Dujo je zahvalio Mati Majdandžiću, Jurinom, za zvono koje je nabavio i darovao za groblje. Obavijestio je i o izvršenim radovima na uređenju kapele, te da poslije mise, tko hoće, može dati svoj doprinos za kapelu i za groblje, kao i za popravak puta do groblja. Mnogi su se odazvali, i dali svoje priloge. Fra Dujo je također oglasio da se može, tko želi, kupiti knjiga: Franjevački samostan i župa Petrićevac, tiskana ove godine, a od koje će dobit ići za gradnju nove crkve na Petrićevcu. Prodano je oko 40 komada te knjige. 

Narod se po završetku mise s groblja razišao na „svraćanje“. Najviše uzvanika je bilo kod Mare i Mile Debeljak, Markana Bogdanovića, Ićinog, koji je slavio rođendan i kod sestre Luce priredio ručak za svoje goste, zatim kod kuće Mile Bogdanovića, Bebinog,  kod Josipa i drugih sinova pok. Petra Debeljaka, Markana Blaževića, Milinčinog, Mirka Pranjića, Perinog, te u Ljevarima kod Slavka Ljevara, Pejinčinog, Ilije Ljevara, Vidovog, Ante i Ane Ljevar, i kod kuće kćeri pok. Ilije i Ane Ljevar, Mire i Ruže i njihovih muževa Branka i Ivice, gdje je na ručku bio i župnik fra Dujo Ljevar.  

NOVI KROV I VRATA NA KAPELI U GROBLJU GRADINA

Krov na kapeli u groblju Gradina bio je dotrajao i trebalo ga je promijeniti. Prošle godine, nakon mise na Gradini u nedjelju iza Male Gospe župnik je najavio da to namjerava učiniti, a novi krov ispred kapele i malo produžiti, te je pozvao nazočne vjernike da svojim dobrovoljnim prilozima pomognu da se to izvede. Matoševljani i Stranjančani, prije svega oni koji sada žive u raznim mjestima Hrvatske, odazvali su se tome pozivu i više njih je već toga dana, a i kasnije, dalo svoj prilog. 

S novcem koji je prikupljen, ono što je bilo planirano da se uradi, u mjesecu kolovozu o. g. je i urađeno. Izvršena je potpuna zamjena krova - stavljena nova građa i crijep, također strop od brodskog poda. Krov je produžen oko 2,5 m., tako da se na ulazu u kapelu dobilo više natkrivenog prostora. Postavljeni su također limarija i nova vrata i kapela iznutra i izvana okrečena.

S gornje strane groblja, uz dosadašnju veliku kapiju, napravljena je jedna manja, da se u groblje može slobodno ulaziti, a da se ne otključava velika kapija, i ne uvozi unutra materijal za betoniranje kod podizanje  spomenika, a poslije toga oni koji rade iza sobe ostave otpadni materijal i ne očiste prostor na kojem se pravio beton.  

U podizanju novog krova i drugim radovima svoj doprinos su dali Mile i Mare Debeljak tako što su par dana majstorima davali ručak.

Nekoliko dana Markan Milinčin je ujutro izlazio na groblje Gradinu i pokosio travu, bujad i ostrugu, a Mare Debeljak i Luce su to pokupili i iznijeli van groblja. Markan je također prokosio travu na njivi od svoje kuće pa sve do u gaj ispod grobljem, tako da se tim putem moglo autima doći do pod šumu, a i kroz šumu jednim dijelom.

MATO MAJDANDŽIĆ DAROVAO ZVONO ZA GROBLJE NA GRADINI

Prije par godina je iza kapele na groblju Gradini podignut metalni zvonik, koji je ranije stajao uz kapelicu u Stranjanima. Sve dosad se čekalo da na zvonik bude postavljeno i zvono. To se nedavno, početkom rujna, i dogodilo.

Novo zvono, teško 60 kg., nabavio je i poklonio Mato Majdandžić, Jurin, sa suprugom Elenom. Zvono su 7. rujna, uoči Male Gospe, na zvonik podigli Brane Princ, iz Kuljana, i Markan Bogdanović, Ićin, a pomagali su im fra Dujo i fra Velimir.

Matin otac Juro je dugo godina bio prakaratur za Matoševce, te je požrtvovno i vjerno pomagao župnicima župe Barlovci. A prije Jure prakaraturi su bili također njegov otac Matula i djed Joso. Tako Mato, koji s obitelji živi u Zagrebu, nabavkom zvona za groblje na Gradini, na kojem je sahranjen i njegov otac Juro, produžuje porodičnu tradiciju povezanosti i pomaganja u Crkvi, i potvrđuje istinitost one narodne – da: „jabuka ne pada daleko od stabla“!    

Matoševljani i Stranjančani su sigurno Mati zahvalni za iskazanu njegovu  velikodušnost!

MATOŠEVAČKI LJEVARI

Kako pokazuju matične knjige župe Ivanjska, Ljevari su se nešto prije 1820. doseljavali na Vrtače i na stranjansku i na matoševačku stranu, i naseljavali se u predjelu koji su vjerojatno ranije nastanjivali Komarice. U Matoševcima se 1817. prvi navode muž i žena, Filip Ljevar i Marija r. Kozić, a nešto kasnije Anto Ljevar i Anđa r. Vidović. Od sredine 19.st. Ljevari se više ne spominju u Matoševcima, što znači da ih je u tom selu nestalo, a ostali su samo u Stranjanima. U Matoševcima se pojavljuju ponovno poslije 1920. godine, kada se Mile Ljevar, sin Ive i Vide r. Popović, iz Stranjana, nakon smrti žene Marije r. Žižak, s kojom se bio vjenčao 1910., oženio po drugi put 1919. s udovicom Anđom Žunić, r. Pezić, iz Taraševca, župa Ivanjska. Izgleda da su kraće vrijeme živjeli u Stranjanima, gdje su im se rodila djeca Nikola i Stažija, a potom se preselili u Matoševce, negdje u Paetnjak, i tu im se rodilo još šestero djece, tri sina i tri kćeri.

Ti Ljevari se, međutim, nisu održali u Matoševcima. Milu su partizani ubili 1944., a njegovi sinovi su se poženili, Marko s Janjom Majdandžić g. 1954., a Ilija s Marom r. Batković 1955., te su kasnije s djecom odselili u Kutinu.

Na matoševačkoj strani Vrtača, kraj puta koji je razgraničavao Stranjane i Matoševce, sebi je prije više od 30 godina sagradio kuću Slavko Ljevar, Pejinčin, i on živi sada u njoj, ali ne priznaje da pripada Matoševcima!

KAD NEMA KUĆE, VALJA I DRVENA ŠUPA.

Anto Majdandžić, sin Mirka Kajkinog, podigao je u Matoševcima na mjestu stare i razrušene kuće Ljubomira Majdandžića i Ane r. Debeljak, sina Ive Kajkinog i Kaje r. Debeljak, drvenu šupu. Privremeno će ona služiti za smještaj i kraći boravak kad Anto sa  svojima dođe posjetiti i obići rodno mjesto. Postoji želja da se tu kasnije podigne prava kućica, i ako se to ostvari šupa će služiti za ostavu.  

DOGRADNJA NA KUĆI MILE  DEBELJAKA 

Milu i Maru Debeljak redovito posjećuju djeca i unučad, a vrlo često im u goste  dođe i netko drugi. Kuća, stoga, često bude tijesna, osobito za noćenje. U potkrovlju kuće ima dosta prostora, samo ga treba urediti, a teško se na njega bilo i uspinjati, i to samo uz pomoć ljestava. Namjeravali su i pripremali se već duže vremena podići vanjsko stepenište za potkrovlje, a sada su to uspjeli i ostvariti, pri čemu su im svakako značajnu pomoć dali sin Tomo sa suprugom Biljanom, sin Marko, i kći Antonela s mužem Mariom. Tako je potkrovlje, iako još nije uređeno, moglo već sada poslužiti za primanje gosta koji su došli za misu na Gradini.   

PONOVNO PODIGNUTA VIKENDICA U BUKOVCU

U Bukovcu, na zemlji i u šumici koja je nekad bila vlasništvo Ive Pranjića, Petrićevog, a koju su od njega kupili Slavko i Jozo Ljevar, Pejinčini, prije rata je imala svoju vikendicu Svjetlana, kći Jozina. Poslije 1995. vandali su vikendicu posve razorili i raznijeli sav upotrebljivi materijal. Na istom mjestu Svjetlana je nedavno podigla novu vikendicu, a još se radi na njezinom uređivanju.

ŠLJIVE SU U KACAMA, BIT ĆE RAKIJE

Šljive, i bjelice i savke, i ove godine su u Matoševcima i gornjim Stranjanima dobro rodile. Nešto od uroda su otresli i otjerali Srbi, doseljenici u naše krajeve, bilo bez ičijeg pitanja i dopuštenja bilo da su ih od vlasnika kupovali po jeftinoj cijeni. Većinu šljiva ipak su otresli, pokupili i u svoje kace stresli oni koji su i vlasnici tih šljiva, ili kojima su vlasnici to poklonili. Uz povratnike: Milu i Maru Debeljak, Lucu Bogdanović, Slavka Ljevara, Slavka Blaževića, Katu Budić, r. Pranjić, sebi za rakiju šljiva su nakupili, koliko je tko mogao i imao suda,  Markan Bogdanović, Ićin, Ilija Ljevar, Vidov, Anto Ljevar, Marko Majdandžić, Matin, Mirko Majdandžić, Kajkin, Mirko Pranjić, Perin, Marica Milaković, r. Marić, Anto Batković, Josin, i Anto Bogdanović, Jurin.    

Osim koristi koju će od toga vidjeti svi navedeni, važno je već i samo to da oni drže do svoga i o tome vode računa, te ne prepuštaju da ono što je njihovo iskorištava netko drugi kako hoće. 

RODOSLOVNIK

Stranjani/Matoševci

Ljevar: Ivo, Josip, Mile, Anto (Ilija i Mara r. Batković)

Mato i Kata r. Jakovljević, vj. 1855.

                                                            Ivo                1856.

Ivo i Vida r. Popović, vj. oko 1876.

                                                             ….

                                                            Ane                  1879.

                                                            Mile              1881.

                                                            Nikola             1883.

                                                            Marija             1886.

                                                            Ruža                1888.

Mile i Marija r. Žižak, 1. br., vj. 1910. 

Mile i Anđa r. Pezić, 2. br., vj. 1919.

                                                            Nikola              1920.

                                                            Stažija              1922.

                                                            Luca                 1923.

                                                            Pejo                  1926.

                                                            Marko              1929.

                                                            Manda              1932.

                                                            Ilija                1934.

                                                            Dragica            1937.

Ilija i Mara r. Batković, vj. 1955.

                                                            Ivo                    1956.

                                                            Josip                1959.

                                                            Mile                  1964.

                                                            Anto                 1967.

Ljevari, od Damjana pa do Mile, sina Ive i Vide r. Popović, živjeli su u Stranjanima. Mile Ljevar, otac Ilije Ljevara, rođen je i živio u Stranjanima, a u Matoševce je došao nakon što je sklopio drugi brak s Anđom r. Pezić.

Komentirajte prvi

Pisanje komentara je dostupno samo registriranim korisnicima.

Powered by AkoComment Tweaked Special Edition v.1.4.2