ČETVRTI SUSRETI STRANJANČANA I MATOŠEVLJANA

Na ovogodišnjim, četvrtim po redu, Susretima Stranjančana i Matoševljana u Stranjanima našlo se oko 170 osoba. Velika većina pristiglih su bili Stranjančani, a znatno manje Matoševljana. Iz Njemačke i Hrvatske, uz ostale, došli su skoro svi Ćosići, sinovi i kćeri pok. Jose Ćosića, Jospovog, osim Mate, koji je morao ostati u Njemačkoj. Nekima od njihove djece ovo je bio prvi dolazak nakon 16-17 godina. S Tomom i Ljubom Majdandžić bili su i njihovi sinovi s obiteljima, ukupno 18 članova. Tomina unuka Jelena, kći Ivice, bila je i najmlađi sudionik Susreta, stara svega 7-8 mjeseci. Od Matoševljana najviše je bilo Debeljaka, Milina i Marina djeca i unučad, sinovi Pere Jospovog, Mato i Mile, s obiteljima, i nekoliko Majdandžića. Bio je i manji broj sudionika koji nisu rodom iz Stranjana i Matoševaca, nego iz obližnjih mjesta.

Manja skupina sudionika na ovogodišnjim Susretima je došla već u četvrtak, a veći broj tijekom petka i u subotu prije podne.  Već u petak uvečer u Duganji se okupio veći broj, i uz pečenu prasetinu i piće, u organizaciji Slavenka, sina Pajinog i Zorinog,  pjevalo se i zabavljalo do ranih jutarnjih sati, a na harmonici je svirao Vlado Batković, pok. Mirka.

Pod misom je svirala s. Marina Domić, koja inače svira nedjeljom pod misom u barlovačkoj crkvi i u Stranjanima, a s njom su pjevale: Mare Milina, Luce Bogdanović, Ankica Pranjić, Bracina, Zora Blažević, Pajina, Janja Mijatović, Marina sestra, Finka Ljevar, Ferdina, Anđelka Ćosić, Rudina, a priključivali su im se i drugi.

Kao i na svim prethodnim Susretima, i ove godine su Vitomir Šipka i supruga Josipa, r. Kočić, podigli šator, postavili stolove i klupe, te posluživali toplim ražnjićima i hladnim pićem. Po velikoj vrućini dobro je došlo osobito osvježavajuće piće. Od Vitomira su uzete i klupe za misu, tako da su skoro svi u vrijeme mise mogli sjediti.

Trava na igralištu u Mijatovčinoj luci u Duganji na vrijeme je pokošena, a Radenko Božić, iz Dragočaja,  s igrališta u Dragočaju dovezao je u subotu ujutro metalne golove za nogomet. Tijekom subotnjeg popodneva odigrano je nekoliko nogometnih utakmica između više ekipa, sastavljenih od dječaka i mladića, a bilo je i ekipa s igračima koje se već može svrstati među starije.

Neki između onih starijih i malo težih, koji nisu više za trčanje po igralištu za loptom, zabavljali su se uz igru karata.

Iz Motika, gdje vrši službu župnika, došao je predvečer i fra Božo Blažević, da se vidi i da popriča sa svojim „misnim“ kumovima: Stjepanom – Bracom, Mare Stpine, i Ankicom.

Predvečer u subotu stigli su s muzičkim instrumentima i ozvučenjem Slavenkovi poznanici, rodom iz Šurkovca, koji sada borave u Wiesbadena, te su se zabava i veselje, uz muziku i pjesmu, produžili od večeri u subotu do 2 sata iza ponoći u nedjelju.  

Od povratnika u Stranjane i Matoševce na misi i druženju bili su svi osim bolesne Jele Šlat i stare Zorke Pranjić, te Slavka Ljevara, koji se također toga dana nije dobro osjećao.

Stranjane i Matoševce je u subotu večer napustio jedan dio posjetilaca, a dosta ih je ostala do nedjelje prije podne, a neki su se zadržali do poslije podneva.

Četvrti susreti Stranjančana i Matoševljana su protekli u dobrom raspoloženju. Neki su mišljenja da je bilo ljepše nego prijašnjih godina. Tome je sigurno doprinijelo i to što je bilo više mjesta za noćivanje u kućama kod Ćosića, Slavenka Pajnog i Zorinog, Mirka Perinog, Mile i Mare Debeljak, Mate Debeljaka, Petrovog, pa je veći broj posjetilaca u Stranjanima i Matoševcima proveo dvije noći, s petka na subotu i sa subote na nedjelju.

Očekivao se veći broj sudionika na sam dan Susreta, ali je vjerojatno velika vrućina u ovo vrijeme utjecala da nisu mogli doći svi koji su to željeli i namjeravali.

POSJETE I RAD KOD SVOJIH KUĆA

Tijekom mjeseca srpnja u Ljevarima su proveli po više dana Mira i Branko Špoljarić, te Ivan i Ruža Tomas. Uređivali su kupatilo u svojoj kući i ukopali u zemlju crijevo za dovod vode od kuće Ilije Ljevara do svoje kuće i betonirali ploču ispred  Rezinog bunara, odakle im voda dolazi. Kod svoje kuće je bio i radio također Vlado Blažević sa suprugom Anđom i sinom Ivanom. Par puta su na po jedan dan dolazili i Mile Bogdanović, Bebin, njegov sin Anto i kćeri Mira i Ankica, te zetovi i unuci, i čistili su prostor oko Miline kuće.

U Matoševcima su bili Mile Debeljak, sin Marka Baćnog, sa ženom Maricom, sinom Markom i snahom. Obnavljali su spomenik Milinim roditeljima, koji je porušen u vrijeme rata.  Kasnije su došle i Miline kćeri sa svojim muževima. Ukupno ih je jednog dana bilo 12. Nakon duže vremena svojoj kući je došao Mato Blažević, sin Petra Blaževića, sa suprugom Janjom i kćerkom Ivanom.

SASATANAK S NAČELNIKOM CJB BANJA LUKA

U Biskupskom Ordinarijatu u Banja Luci održan je dne 11. srpnja sastanak s gosp. Zoranom Stanišljevićem, načelnikom Centra javne bezbjednosti, Banja Luka. Uz biskupa Komaricu sastanku su nazočili okolni župnici, a bili su također Mile Debeljak i Ivica Bumbar, iz Barlovaca. Načelnik je iznio svoje viđenje sigurnosne situacije povratnika na banjalučkom širem području, a drugi su iznosili vlastita  saznanja i iskustva. Mile je govorio o incidentima koji su se kroz prošlo vrijeme događali u Stranjanima i Matoševcima.  

RODOSLOVNIK

Stranjani

PRANJIĆ: Zoran i Ankica (Franje i Finke r. Kočić)

  Matoševci

Komentirajte prvi

Pisanje komentara je dostupno samo registriranim korisnicima.

Powered by AkoComment Tweaked Special Edition v.1.4.2