STRANJANI I MATOŠEVCI-NEKAD I SAD |
MINISTAR RS SMATRA DA JE SIGURNOSNO STANJE DOBRO! Ministar unutrašnjih poslova RS, gosp. Stanislav Čađo, sastao se odvojeno i imao razgovore 25. 05. 2007. s banjolučkim biskupom Franjom Komaricom i muftijom Edhemom Čamdžićem. Nakon tih sastanaka i razgovora s katoličkim i muslimanskim vjerskim poglavarima, prema izvješću banjalučkih Nezavisnih novina, ministar je izjavio da će Ministarstvo unutrašnjih poslova RS istrajati na osiguranju bezbjednosti svima u RS bez obzira na vjeru, te da se nada „da će to biti signal svima da se vrate svojim kućama“. Također je istakao kako je „bezbjednosno stanje u RS, uključujući i područje muftiluka i biskupije, dosta dobro i značajno je poboljšano“. Neshvatljivo je da je spomenuti ministar mogao tako nešto ustvrditi samo tjedan dana nakon što je Ivo Bartulovića, star 67 godina, povratnik u svoje selo Barlovce, 18. svibnja 2007., u noći oko 23 sata, u svojoj kući pretučen i od zadobivenih povreda 30. svibnja u banjolučkoj bolnici preminuo. Spomenuti tragični događaj posve opovrgava izrečenu ocjenu gosp. Stanislava Čađe, a budući da ona ne odgovara ni stanju i pojavama koje se učestalo ponavljaju u Stranjanima i Matoševcima, fra Velimir Blažević je, u dogovoru s Milom Debeljakom, sastavio dopis kojeg je Mile u ime svih povratnika uputio spomenutom ministru.Evo kako je taj dopis glasio:
DEBELJAK MILE Selo Stranjani/Matoševci, bb MZ Dragočaj 78215 DRAGOČAJ Stranjani/Matoševci, 29. 05. 2007. MINISTARSTVU UNUTRAŠNJIH POSLOVA REPUBLIKE SRPSKE Na/r. Gosp. STANISLAV ČAĐO, ministar unutrašnjih poslova RS Bulevar Desanke Maksimović 4 78000 BANJA LUKA Predmet: Pritužba na nezadovoljavajuće bezbjednosno stanje povratnika hrvatske nacionalnosti u selima Stranjani i Matoševci,Mjesna zajednica Dragočaj, grad (općina) Banja Luka. Gospodine Ministre! Banjalučke Nezavisne novine od 26. 05. 2007. izvijestile su (na 4. str.) da ste imali susret i razgovarali s banjalučkim muftijom, gosp. Edhemom Čamdžićem, i s banjalučkim biskupom Franjom Komaricom. Navedene novine pišu kako ste tim povodom istaknuli: „Bezbjednosno stanje u RS, uključujući i područje muftiluka i biskupije, je dosta dobro i značajno se poboljšalo“. Možda imate saznanje da je doista tako, gledano u cjelini, ali to sasvim sigurno ne vrijedi za sela Stranjane i Matoševce u MZ Dragočja, grad (općina) Banja Luka. Niže potpisani se ispred povratnika hrvatske nacionalnosti spomenutih sela više puta usmeno i pismeno obraćao Policijskoj postaji u Potkozarju (Ivanjska), obavještavao o različitim provokacijama i izgredima koji su se događali prema povratnicima u Stranjanima i Matoševcima, tražeći rasvjetljavanje pojedinih slučajeva i zaštitu, ali se ništa ozbiljnije nije poduzimalo. Spomenut ću samo neke kriminalne radnje i pojave koje su nam se kroz proteklo višegodišnje vrijeme događale: u više navrata su paljene šume, kontinuirano se sjekla privatna i državna šuma i odvozilo drvo, vršene su provale u kuće i iz njih odnošene stvari, s drugih područja je dovoženo smeće i otpad i odlagani pokraj potoka i po šumi. Također je bilo provala u mjesnu katoličku kapelu-crkvicu u Stranjanima, a s ograde na Batkovića groblju u Matoševcima je skinuto i odneseno oko 100 metara žičane mreže, i o tome su prijave policiji podnosili župnici katoličke župe Barlovci, fra Mijo Rajič i fra Dujo Ljevar. Prije nekoliko dana je donesen, zamotan u deku, ubijeni pas i ostavljen pokraj porušene kuće Marka Ljevara, Perinog, a nedaleko od kuće u kojoj živi povratnik Slavko Ljevar, Pejin. Sve navedeno, gospodine Ministre, nije se događalo slučajno i bez nečijih zlih namjera! A što najviše zabrinjava, nitko od službenih organa vlasti RS i grada Banja Luke nije ništa ozbiljnije poduzimao da se počinitelji navedenih nedjela otkriju i da se spriječi daljnje kriminalno ponašanje prema nama hrvatskim povratnicima. Stoga se za bezbjednosno stanje Hrvata i katolika povratnika u Stranjane i Matoševce ni u kojem slučaju ne može reći da je dobro, niti da se poboljšalo. Možemo vjerovati da Vama naša situacija nije poznata, te sam stoga i odlučio uputiti Vam ovaj dopis ispred svih povratnika u 10-ak kuća u Stranjanima i Matoševcima, u nadi da ćete nešto poduzeti za našu sigurnost i zaštitu naših ljudskih prava. Debeljak Mile PROVOKACIJA ILI, MOŽDA, NEŠTO GORE!? Neugodan zadah se širio oko kuće Slavka Ljevara, Pejinog. Pošao je u pravcu odakle je on dolazio, i pokraj kuće Marka Ljevara, Perinog, primijetio deku i u njoj nešto veće umotano. Nije se usudio sam deku razmotati i pogledati što je u njoj, nego je pozvao Stipu Vulića, Grozdinog, da to zajedno urade. Kad je Stipo stigao i odmotao okrvavljenu deku, ugledao je ubijenog psa. Čiji je pas, tko ga je i zašto ubio, te tko ga je i zašto dovezao i ostavio na tom mjestu, ne zna se. A je li to samo nečija obična provokacija, ili se radi o kakvoj zloj namjeri i poruci, može se samo nagađati. Dakako, istražni organi vlasti RS nisu ni u ovom slučaju reagirali. ANTO BATKOVIĆ SA SUPRUGOM KATOM U POSJETI RODNOM KRAJU Anto Batković, sin Mate Rajnoga, i supruga Kata, koji su 1969. otišli u Australiju, u mjesecu svibnju o. g. su došli u Hrvatsku da posjete bližu rodbinu. Na 31. svibnja su, zajedno s Markom, Antinim bratom, i Ivom, Markovim sinom, bili i u Matoševcima te obišli kuće Pere i Marka, Antine braće, a navratili se i kod Mile i Mare Debeljak. Kako su Marko i Anto fra Velimiru Blaževiću s majčine strane druga braća, Mare ga je obavijestila da oni dolaze, i pozvala da dođe, što je on rado i učinio, te se tako s Antom vidio i razgovarao poslije više godina. Anti i Kati to je bila prva posjeta rodnom kraju nakon 20 godina. Anto i Kate su s Markom i Ivom bili i na grobovima svojih pokojnika na Batkovića groblju. Anto je dao svoj prilog od 400 kn za održavanje groblja, a donio je i predao za groblje 200 austr. dolara koje je iz Australije poslao Juro Batković, Bojkov. PUT DJELOMIČNO POPRAVLJEN Bujice vode od obilnih kiša, koje su u posljednje vrijeme više puta padale, oštetile su put od Pranjića raskršća pa dalje kroz Stranjane i Matoševce. Na pismenu zamolbu Skupštini grada Banja Luka i MZ Dragočaj, odobreno je 50 kubika materijala za nasipanje puta u Stranjanima i Matoševcima. Na Tijelovo, 7. svibnja 2007., materijal je izvezen, razasut i poravnat na najoštećenijim dijelovima puta. Istina, na prvi pogled se čini da je put sada dosta dobar, ali je to samo prividno. Nedovoljno je materijala na njega izvezeno, on je samo poravnat a da nije uvaljan, negdje je i odgrnut u stranu, a odvodni kanali nisu prokopani. Vrlo je vjerojatno da će nove obilnije padaline opet put razrovati i na njemu stvoriti nova, bojati se, još veća udubljenja i jarke. MATO DEBELJAK, PETROV, POČEO UREĐIVATI SVOJU KUĆU Pisali smo u nekoliko navrata u Našem zavičaju kako svoje kuće u Stranjanima grade ili popravljaju i uređuju i neki koji se nisu vratili, niti pomišljaju zasad da bi se vratili. U zadnje vrijeme za uređenje barem jednog dijela svoje kuće odlučio se i Mato Debeljak, pok. Petra. U radu mu pomaže i brat Josip, a dosad je navučen novi sloj betona na ulazu u kuću, uvedena struja, očišćeni su i okrečeni predsoblje i dvije prostorije, na pod stavljen laminat, te postavljena nova vrata i prozori. RODOSLOVNIK Stranjani | PRANJIĆ: Olga, Petar, Karlo, Vikica, Marko, …, Angelina (Mijata i Anice r. Stojanac)Petar Pranjić i Kata r. Josipović, vj. oko g. 1830. | | | | Juro | ? | | | | Anđa | 1835. | | | Franjo | ? | | | Lucija | 1841. | | | Ivo | 1843. | | | Lucija | 1845. | | | Joso | 1850. | | Franjo i Anđa r.Pezić, vj. 1857. | | | | Ruža | 1859. | | | Mato | 1861. | | | Petar | 1864. | | | Ana | 1867. | | | Mato | 1869. | | | Marko | 1872. | | | Anto | 1873. | | | Andrija | 1875. | | Petar i Jele r. Topić, vj. 1889. | | | | Ivo | 1891. | | | Franjo | 1893. | | | Marija | 1894. | | | Ruža | 1897. | | | Marko | 1900. | | | Anica | 1904. | | | Mijat | 1907. | | | Anica | 1911. | | Mijat i Anica r. Stojanac, vj. 1934. | | | | Olga | 1935. | | | Petar | 1937. | | | Karlo | 1939. | | | Vikica | 1942. | | | Marko | 1944. | | | Rozalija | 1946. | | | Jelica | 1949. | | | Angelina | 1952. | Matoševci | PRANJIĆ: Katica, Nada, Jelica, Mira, Anto (Josipa i Ljubice r. Majdandžić) | | | Petar Pranjić i Kata r. Josipović, vj. oko g. 1830. | | | Juro | ? | | Anđa | 1835. | | Franjo | ? | | Lucija | 1841. | | Ivo | I843. | | Lucija | 1845. | | Franjo | ? | | Joso | 1850. | | Ivo i Jela r. Pranjić, vj. 1868. | | | Luka | 1872. | | Juro | 1875. | | … | | | Kata | 1880. | | Marta | 1884. | | Ane | 1888. | | Luka, 1. br., i Marija r. Tubić, vj. 1892. | | | Anđa | 1893. | | Ivo | 1895. | | Luka, 2. br., i Anica r. Marić, vj. 1900. | | | Juro | 1902. | | Luka, 3. br., i Ivka r. Brkić, vj. 1904. | | | Jele | 1905. | | Anđa | 1906. | | Mande | 1907. | | Marija | 1909. | | Mato | 1910. | | Anto | 1913. | | Anto | 1915. |
Ivo, 1. br., i Kate r. Batković, vj. 1918. Anđa 1919. Josip 1921. Jele 1923. Jele 1924. Ivo, 2. br., i Mara r. Bogdanović, vj. 1927. Cvita 1928. Mato 1929. Luka 1931. Anto 1932. Josip i Ljubica r. Majdandžić, vj. 1949. Katica 1949. Nada 1952. Jelica 1955. Mira 1959. Anto 1962. Ivo Pranjić, sin Luke i Marije r. Tubić, rođen je u Stranjanima, a nakon ženidbe s Katom r. Batković, preselio je i živio u Matoševcima | Priređuje: Velimir Blažević, Marije Dimić 4, 78000 BANJA LUKA, BiHTel/Fax: 00/387/51/311-044 |
Dodati u favorite (0) | Link | Posjeta: 2991
Pisanje komentara je dostupno samo registriranim korisnicima.
Powered by AkoComment Tweaked Special Edition v.1.4.2 |