Bunar ispred barlovačke crkve

   Ovaj bunar je tipičan primjer nebrige naseljenika. U ona dobra, prijeratna vremena pored njega bi tekli ugodni razgovori "misara" prije rane i pučke mise. U svoje vrijeme tu su vodili razgovore Drago Ojdanić zvani Ćup, Mirko Jakobašić, Ivo i Ljuban Domić i mnogi drugi.Uz cigaretu i pozdrave tu im je bila "priprava" za sv. misu.

   Kad je u kolovozu 1995. godine devastiran župni stan, ni bunar nije ostao pošteđen.Hidrofor su demontirali oni, koji su u "šopingu" tražili, što bi im koristilo /a takvih je tada bilo i previše/. Doduše, nisu porušili kućicu nad bunarom, koja je uvijek ostavljala lijep dojam. Međutim, usput su u otvor nabacali mnogo svakojakih predmeta. Otkinuli su limenu kantu,svu je deformirali i bacili unutra. Kad su u listopadu iste godine vlaške izbjeglice naselile župni stan, nemajući drugog izbora, morali su uzimati vodu iz bunara. Nekako su izvadili staru kantu, te pomoću lanca vadili vodu. Ta lijepa, pitka voda i danas je velika blagodat svakome,tko se žedan namjeri na spomenuti bunar. Pravo Božje davanje, prema kojem bi se ljudi trebali odgovorno odnositi.

"Iz knjige: S Banjalučkih strana

autora: Fra Jurice Šalića"