|
Mlinovi na pritokama Dragočaja a/ Na zalužanskom potoku zvanom Jaruga Ovaj potok je izvirao u dolini ispod Crkvena sa zalužanske strane, gdje se sada nalazi deponij gradskog smeća. Udolinom se spuštao prema Prijedorskoj cesti, te prostorom današnje tvornice UNIS dalje otjecao zalužanskom ravnicom. Usput prima potočić, koji nastaje na izvoru zvanom Točak, da bi se ulio u Dragočaj ispod središnjih Zalužana.Na ovom potoku bila su tri mlina.
Mlin Jose Ojdanića /kasnije njegovih sinova Ante i Markana/ nalazio se u Lugu, kod prijelaza puta, koji se iz središnjih Zalužana spuštao u ravnicu prema rijeci. Do pred posljednji rat, pored mjesta gdje je bio mlin živjela je Babićka, mati Franje Ojdanića. Inače, bila je to manja vodenica, koja je mljela žito u vremenu obilnih padavina. Mlin Tome Tomića nalazio se u krugu današnje tvornice UNIS,odmah ispod Prijedorske ceste. Toma je doseljenik iz Trna. Tu je svojedobno kupio zemljište, skućio se i na potoku podigao mali mlin. Kako u ravnici nije imao prirodnog pada, dobio ga je ukopavanjem i gradnjom brane. Imao je smisla za inovacije. Iz jelšingradske tvornice nabavio je metalni "badanj", koji je pri vrhu bio širok i prikladan za hvatanje vode. Naniže se sve više sužavao, da bi cijeli donji kraj suzio na samu "slavinu", redukciju ne baš velikog promjera. Postavivši ovaj metalni"badanj" dosta strmo, dobio je željeni vodeni pritisak, da je vodenica mogla mljeti. Naravno, ne i u sušnom razdoblju. Danas ovome mlinu i imanju Tomića nema traga, jer čini dio kruga spomenute tvornice. Mlin Pere Radmana bio je treći na ovom potoku. Nalazio se iznad Prijedorske ceste, kraj šumarka na potoku pored kuće pokojnog Vlade Aleksića. Pero je bio doseljenik i tu imao imanje. Tako je lijepo i u redu držao svoju kuću, dvorište i posjed. Mlin je bio u upotrebi sve do Drugog svjetskog rata. Doskora se mogao vidjeti "buk", graba gdje je bio pod šumarkom b/ Mlinovi na potoku od vrela Ružanac Ružanac je obilno vrelo ispod Crkvena, od strane Šalića i Stojčevića.Ovaj potočić se spušta od kuće pokojnog Nike Šalića, kraj Bugarevih,te između kuća Ive i Mate, sinova Tome Šalića silazi u ravnicu. Na toj maloj udaljenosti bila su tri mlina. Mlin Ive Mijatovića nalazio se iznad kuća spomenute braće Ive i Mate Šalića. Mlin Pere Stojčevića nalazio se uzvodnije od Ivine vodenice. Prvotno je bio samo Perin a kasnije su se njime služile četiri obitelji Stojčevića. Pejurin mlin, Pere Šalića, bio je iznad dva prethodna. Naravno, ovi mlinovi su bili u pogonu samo u vremenu obilnih padalina.To su vrlo mali mlinovi, s malim kapacitetom mljevenja. c/ Mlinovi na Ivančici Ivančica je rječica s dosta obilnom vodom. Nastaje visoko na razdjelu Čivčija i Ojdanića brda, odakle se spušta u Kočiće. U ovom dijelu toka zove se Ivančevica. Od Kočića teče dalje ispod kuća Bogdanovića i Brkića, da bi kod Tubinih primila potok, koji dolazi od Komljenovića i Marića. Dalje teče ispod Stojčevića kuća, gdje se ulijeva u Dragočaj.Kako ima obilniji dotok vode, mlinovi u donjem toku Ivančice rade i tijekom sušnog razdoblja. Zanimljivo, već prvi, Adžića mlin nizvodno na Dragočaju, u sušnom razdoblju ostaje bez dovoljnog dotoka vode.Naime, na ovome dijelu sav dotok, pa i onaj iz Ivančice bi se gubio,vjerojatno zbog propusnog svojstva zemljišta. Kako je Ivančica uvijek imala dovoljan dotok vode, na njoj su bili - a neki i danas postoje- brojni mlinovi. Mlin Jose Stojčevića stajao je stotinjak metara od utoka Ivančice u Dragočaj. Pored njega i brane vidi se napušteni stari put kao neka graba,paralelno s rječicom i sadašnjim putem. Mlin je bio zapušten, da bi ga obnovili pred posljednji rat. Stari mlin je predstavljao klasičnu vodenicu, kao i sve ostale na dragočajskom području. Ovaj obnovljeni ima metalno bočno kolo. I danas je u dobrom stanju. Šalića mlin bio je na maloj udaljenosti iznad Josina mlina. Nalazio se ispod samog mosta, gdje se put odvaja i Domića kućištem vodi za Stranjane. Danas mu se ne može zapaziti mjesto gdje je postojao. U njemu su svoj "red" imali Šalići ispod Crkvena. Mlin Peje Ćalameje nalazio se na Ivančici uzvodno od Šalić mlina.Vlasnik mu je bio Petar Topić zvani Calamejo, koji je s kućom bio na samoj rječici, s lijeve strane. Riglovana kuća i mlin drvene građe bili su pod jednim krovom. Kad je Petar umro, njegova supruga Ana prodaje ga Marićima. Čini se da je to isti mlin, čiji je vlasnik u posljednje vrijeme bio Ivo Stojčević zvani Imbriš, pa ga po njemu nazivamo Imbrišov mlin. Postojao je i bio u pogonu u vremenu prošlog rata 1991.-1995. godine. Ilkin mlin, čiji je vlasnik bio Ilko Stojčević a poslije njega naslijedio sin Pero. Nalazi se na maloj udaljenosti od Imbrišovog mlina. I danas postoji u donekle zapuštenom stanju. Tubin mlin bio je kod kuće Nike Topića Tubinog, na sastavu Ivančice i potoka koji dotječe iz Marića i Komljenovića. Stojčevića mlin, čiji su vlasnici nekad bila braća Anto i Joso Stojčević.Nalazio se u barama iznad Tubinih kuća. Malića /Brkića/ mlin postoji i sada na Ivančici ispod Brkića kuća. Pajin mlin je vodenica Bogdanovića u nizini, čiji je rodočelnik bio Pajo. Postojao je na Ivančici niže Bogdanovića kuća. Nalazio se ispod puta, gdje se odvaja sporedni put prema posjedu Ive Šalića Velikog. Frankov mlin postoji i danas na rječici, pored kuće Franka Bogdanovića,koji mu je vlasnik. Ima prilično veliku branu. Mlin Ive Šalića Velikog je još uzvodnije na Ivančici. Marića mlin je bio uzvodno od Ivinog, u kojem su svoj "red" imali Marići, čije su kuće bile dosta udaljene od ove rječice. Mlin Tune Šalića nalazi se pod središnjim zaselkom Kočića, kod njegove kuće. Na njemu su pedesetih godina prošlog stoljeća bili uređaji,koji su davali električnu struju za rasvjetu, što je dobro došlo u ono vrijeme, kad gornji Dragočaj još nije bio elektrificiran. Kočića mlin je bio nedaleko od prethodnog. Bio je redovnički, jer su u njemu imali svoj "red" svi Kočići. Na Ivančevici, uzvodno od Kočića, postojala su četiri mlina: Mlin Tome Tomića /Kočića/ na ovom potoku, nedaleko od njegovog sastava s Katanovcem. Bijelića mlin bio je redovnički, mlin svih Bijelića. Mlin Matija Momića iz Čivčija bio je uzvodno od prethodnog. Mlin Ilije Džolića i Peje Bijelića bio je krajnji, najbliži izvoru Ivančevice. Zanimljivo je spomenuti, da je negdje na Ivančici u nizini, između kuća Brkića i Bogdanovića, ili nešto niže prema Tubinim barama, u prvoj polovici 19. stoljeća bio mlin Lovrenovića, u kome je svoj "red" imao i hajduk Marijan Lovrenović. Dok još nije bio ogrezao u hajduštvu dolazio bi na onaj dan, kad bi imao pravo mljeti, donio žito, zasuo u koš i mlio. Dok bi vodenica mljela, on bi po cijeli dan kuckao u tamburicu.Doživljaj je bio stvarno romantičan. Mlin melje a kršni mladić u narodnoj nošnji bugari pored vodenice, dok se njegovi zvuči, pjesma,mljevenje i žubor slijevaju u romon i jeku bujnog života na rijeci. d/ Vodenice na potoku Katanovcu Potok izvire pod Maršalom i teče južnim rubom sela Čivčija. Protječe stješnjenim i strmim obalama između Šalića kuća u gornjim Brđanima.Odatle se spušta u "luku", od koje preko Iseta teče u Kočiće, gdje se ulijeva u Ivančicu. Iako je to mali potok, na njemu su bile vodenice,koje su mljele "za povodnja", tj. u vremenu obilnih kiša. Mlin u gornjem Potoku bio je na prijelazu pješačkog puta, kojim se iz gornjeg sela, pored brđanskih kuća išlo u Motike. Bio je to redovnički mlin svih gornjih Brđana. Zapušten, dugo je propadao, da bi ga 50-tih godina prošlog stoljeća obnovio Mato Šalić Markov. I tako obnovljen bio je kratka vijeka. Opet je zapušten i konačno uklonjen. Sada mu se jedino mjesto prepoznaje. Mlin Ilije Šalića u donjem Potoku, kod Velikog kamena. To je manji mlin u tjesnacu između dva brda. Ruiniran, održavao se do posljednjeg rata. Mlin Jose Šalića je nešto niže, u Luci. Danas mu se zapaža samo mjesto na kojem je postojao, na potoku pored kuće njegovog sina Tome. Ivanov mlin je još niže u Lučicama. Prvotni vlasnik Ivan Domić prodao ga je Džolićima. Bio je u upotrebi sve do 70-tih godina prošlog stoljeća. Mlin Marka Domića bio je niže Ivanovog. Bio je u donjem dijelu Lučica. Postojao je do Drugog svjetskog rata. Sada je uočljivo mjesto njegovog postojanja. Mlin Tome Domića zvanog Deda u Isetu, ispod Selišta, bio je posljednji mlin nizvodno na Katanovcu. e/ Vodenice na Marića i Komljenovića potoku Ispod Marića kuća sastaju se ova dva potoka, čine nešto jači vodeni tok, koji se kod nedalekih Tubinih kuća ulijeva u Ivančicu. Na ovom toku bilo je nekoliko vodenica. Vrepčev mlin na Praponjicama, čiji je vlasnik bio pok. Joso Bogdanović.Ruinirani mlin mogao se vidjeti i tijekom posljednjeg rata. Mlin Tome Komarice bio je stotinjak metara uzvodno od prethodnog, na desnoj strani potoka, na kojoj je spomenuti Toma imao svoju zemlju. Čupin mlin bio je uzvodno na maloj udaljenosti. Vlasnik mu je bio Pero Marić s brda s lijeve strane potoka. Marića potok se formira na posjedima Marića. Ima tri ishodišta: Šugavo vrelo, Bunarčić ili Mijatovo Matijino vrelo i Drljino vrelo /Marka Marića Drlje/. Na njemu je bio jedan manji mlin. Mlin Mijatovih Marića bio je na spomenutom potoku ispod samih njihovih kuća. Poslije Drugog svjetskog rata još je bio u upotrebi, da bi u narednom vremenu bio zapušten. Onako ruiniranog, šargovački momci su ga na Nikolinje 70-tih godina jednostavno prevrnuli, nakon čega ga nitko više nije obnavljao. Mlin Ilije Potočara bio je na Komljenovića potoku, koji izvire na Točku u vrhu Komljenovića zaselka. Mlin je bio pokraj same Ilijine kuće. Čini se, da je u Komljenovićima postojao još jedan mlin na istom potoku, uzvodno od Potočarevog. f/ Vodenice na potoku Bukovcu Bukovac je potok, koji se formira u južnom dijelu Matoševaca, protječe kroz Stranjane, da bi se stješnjenom dolinom između Gradine i Ojdanića brda usmjerio prema Dikevcima, gdje sa Suvajicom i Živajom čini početak rijeke Dragočaja. U Bukovac se ulijeva potočić Zovica, koji mu dolazi iza uzvisine Ivankova.
Na ovom potoku, na njegovom izlasku iz tjesnaca između Ojdanića brda i Gradine, negdje kod Mrtvačke Ćuprije, bio je mlin starih Brkića.Postojao je u posljednje vrijeme turske uprave, kad je hajdukovao Marijan, rodom od tih Brkića /Malića/. Za austrijske uprave Marijan je- povukavši se u miran život - bio vlasnik te vodenice. Mlin Pere Brkića, vjerojatno obnovljeni Marijanov mlin. Od Marijana ga je naslijedio sin Ilija, za koga kažu da je bio oštar, ali i pravedan,kako mlinar, tako i čovjek. Od Ilije ga je naslijedio sin Pero. Ićin mlin, tj. mlin Ive Brkića bio je u blizini prethodnog. Ćosića mlin je na početku Stranjana. Nalazi se na potoku ispod puta,kod kuće vlasnika Josipa Ćosića. Zapušten, postoji i danas. Kad je u kolovozu 1995. godine naš narod potjeran a došle srpske izbjeglice, oni nikako nisu znali nagoditi da mlin normalno melje. Toliko su znali, da im je mlin mljeo šrot a ne i brašno za kruh. Morao je dolaziti preostali mještanin Stipo Vulić da podesi kamenje, uredi što treba, kako bi dobili krušno brašno. Mlin Marka Blaževića bio je prvi uzvodno od Ćosićeve vodenice. I Adžića mlin je, zapravo, mlin Blaževića, samo redovnički, u kojem je mljelo više obitelji Blaževića. Mlin Mijata i Stipe Pranjića. Mlin Markice Ljevara. Mlin Ilije Pranjića. Mlin Pere Pranjića. Mlin Ive Tubića kod Studenca. Mlin Mate Majdandžića. Mlin Vida Batkovića. g/ Vodenice na Zovici Zovica je potočić, koji teče udolinom sa zapadne strane Ivankova.Podno istog brda ulijeva se u Bukovac. Na ovom potočiću bila su tri mlina. Mlin Ive Pranjića u Duganji. Mlin Ruže Adžića. Mlin Ive Tubića u Tukovima. h/ Vodenice u Živaji Kroz teško pristupačni matoševački zaselak Živaju protječe istoimeni potok. Njegovo ishodište je na Točkovima iznad Matoševaca. Spušta se u istoimeni zaselak, gdje od strane Ruševnjaka prima potočić Malovcu.Dalje teče sjevernom stranom Gradine i u Dikevcima se ulijeva u Dragočaj. Na ovom potoku bilo je više vodenica. Bećin mlin u Dikevcima, pred samim utokom Živaje u Dragočaj. To je bio mlin Ive Bajlovića zvanog Bećo. Podgradinci su na Živaji imali svoje mlinove, kao mlin Rajčevac, ili onaj, u kome je pokojni Ivo Stojanac imao svoj "red". U zaselku Živaji i uzvodno bile su sljedeće vodenice: Blaževića mlin. Baćin mlin, tj. mlin Marka Debeljaka. Mlin Ante Debeljaka Nikinog. Stolin mlin, tj. mlin Tome Majdandžića. Mlin Ive Majdandžića. Rajin mlin, čiji je vlasnik bio Pero Batković Rajin. Mlin Marka Batkovića Luckinog. Mlin Mate Majdandžića. Malovca je potočić, koji se iz Ruševnjaka spušta kroz zaselak, ispod kojeg utječe u Živaju. Na ovom potočiću bila su dva mlina. Ružića mlin pod šumom Ključem. Mlin Lovrice Majdandžića. Ovi mlinovi su zapušteni i nestali. Tijekom posljednjeg rata obnovljen je mlin na Malovci, u sredini zaselka Živaje. U posljednje vrijeme vlasnici su mu bili Marko Debeljak i Dragica Debeljak pokojnog Marka.Osobno sam ga gledao kako radi. Minijaturna vodenica nad potočićem-brzacem a kolo mu se okreće kao zvrk. Na ovako malim potocima, ovako male vodenice imale su poseban program rada. Koristile bi se u razdobljima s obilnim padalinama. U vrijeme obilnog dotoka vode, pri "povodnju", koristila bi se najšira "slavina".Kad bi se smanjio dotok vode, na djelu bi bile ustave i brane.Zaustavile bi potok, da bi se brana napunila vodom. Potom bi se voda pustila na kolo, dok se akumulacija ne isprazni. Tako bi se ponavljalo punjenje i pražnjenje, mljevenje i zastoji. Pri tako umanjenom dotoku vode pomoću "slavine" reducirao bi se mlaz vode, pušten na kolo. S maksimalne na srednju a kad bi dotok bio minimalan, slavina bi svela mlaz na najmanju moguću mjeru, promjera od samo dva centimetra. I to je dovoljno da manja vodenica može mljeti. "Iz knjige: S Banjalučkih strana autora: Fra Jurice Šalića"
 Dodati u favorite (0) |  Link | Posjeta: 3404
Pisanje komentara je dostupno samo registriranim korisnicima.
Powered by AkoComment Tweaked Special Edition v.1.4.2 |
KNJIŽARA 
Komentirajte prvi
