BanjaLuka - Banja Luka, Stranjani, Misin Han, Barlovci, Zaluzani, Ivanjska, Dragocaj, Prijecani, Budzak, Sargovac, Trn

BanjaLuka-Stranjani

KNJIŽARA

S Banjaluckih

Vodenice u banjaluckom kraju

Administrator

Friday, 11 May 2007

Vodenice u banjalučkom kraju

U davnoj prošlosti na obalama Vrbasa u banjalučkoj kotlini bilo je mnogo mlinova. Tako se spominje, da su sredinom 16. stoljeća u Banjoj Luci postojala četiri mlina, od kojih su dva bila na lađama, što svjedoči Hamdija Kreševljaković kad kaže: "Bilo je mlinova i na lađama. Takva dva mlina bila su 1554. na Vrbasu u Gornjem Šeheru13"

Krajem turske i tijekom austrijske uprave na Vrbasu je bio niz većih i manjih mlinova. Jedan od većih bio je trapiski mlin s tri kola, izgrađen 1872. godine. Dvije godine kasnije don Mihovil Pavlinović kod oo.trapista nalazi još veći mlin s velikim bočnim kolom, kombiniran s prvotnom pilanom: "Od istoka skok Vrbasa navraćen na veliko kolo: s jednog kraja ono melje žito, a s drugoga pila daske14".

Početkom 20. stoljeća franjevci petrićevačkog samostana imali su mlin na Vrbasu iznad utoka Široke Rijeke a ispod Termanovih kuća.Godine 1919. otuđili su ga i prodali knezu Franji Komarici iz Novakovića za svotu od 3000 kruna15. Čini se da je franjevcima mnogo nedostajao ovaj mlin, pa su odlučili 1929. godine kupiti kamen za mlin Tunje Matijevića iz Priječana, s tim, da se Tunjo sudbeno i gruntovno obveže "dati pravo samostanu na bent mlinski i da samostan ima stalno pravo besplatno mljeti16". Čini se da je to i ostvareno.

Na manjim tokovima, na rječicama i potocima koji teku po banjalučkom kraju, bilo je mnogo manjih vodenica klasičnog tipa. Bilo ih je po bližoj okolici grada, kao i u nešto udaljenijim selima ivaštanskog kraja,posebno na Bukovici i rječici, koja od ivanjske i Mišina Hana dolazi kroz Prijakovce i ulijeva se u Dragočaj.

Na rječici koja teče kroz Motike i Rakovac bilo je više vodenica:

- mlin kod Frane Žižka

- mlin kod Marka Ljevara

- mlin pod Sobama

- Kovačevića mlin na Bukvinim barama...

Na potoku koji dolazi motičkoj školi iz Martinovića bila su tri mlina:Todića, Martinovića i mlin Ive Vranića.

Na šargovačkoj rječici bili su mlinovi:

- Pile Radmana

- Kočarev /Petrovića/ mlin

- dva mlina Šiuca /Jurića/

- Kuljančev mlin

- Kečev /Ante Kuljanca/ mlin

- Golubski mlin

- Đirin /Ive Gašpara/ mlin

- Radmanov mlin

- Mršićev mlin

- Gagulin mlin i

- mlin Petra Radmana i Zvonke Komarice.

Neke od ovih vodenica poznate su kao geografski toponimi. Takvi su: Josipovića mlin pod Šobama na motičkoj rječici, te mlin Šupljak u barlovačkim "lukama" na Bukovici. Gradio ga je Ivo Orlovac zvani Duplak, pa odatle potječe i uzrečica: "Duplak gradi Šupljak". Na potoku pored Burinih kuća u donjem dijelu Barlovaca postojao je čuveni mlin Stolovaš. To je bio mlin Bartulovića i Bumbara. Ovdje je zanimljivo spomenuti čuveni Lendrin mlin na budžačkoj obali Vrbasa.

Kad smo već u domenu zanimljivosti, spomenimo i mlin Nine Jakića u Priječanima. Nine je bio električar kod oo. trapista, pa je unio inovacije na prijenosima s velikog kola na kamene diskove. To je činio sistemom zupčanika, pa je kolo - pokretano množinom vode - prenosilo brze obrtaje na kamenje. Međutim, ovaj mlin je bio poseban po svojoj gradnji. Izgrađen je stotinjak metara niže sadašnjeg pješačkog mosta na Vrbasu, koji Priječane vezuje sa Zalužanima. Bio je povezan s golemim stablom topole. Bolje rečeno, sagrađen je oko istog stabla, tako da se dobiva dojam da topola izrasta iz građevine mlina. Kako je topola izrasla gotovo iz vode i mlin s njom nadnesen nad rijeku, s obale se u njega ulazilo malim drvenim mostićem. Kad bi nabujala rijeka, jedva bi se zapažalo veliko bočno kolo. Ono i mlin bi dobrim dijelom bili pod vodom. Da nije bilo snažnog stabla topole, matica rijeke bi jednostavno odnijela mlin.

Najbolji mlin imao je Tunjo Matijević u Priječanima. Matijevići su najprije imali običnu vodenicu, zatim veći mlin s dva klasična kola, da bi kasnije izgradili veći mlin s bočnim kolom. Zahvaljujući prijenosu,to veliko kolo je pokretalo dva para kamenova. Tunjin mlin je mogao dnevno samljeti i deset tona brašna. Kod njega su se mogli vidjeti uobičajeni redovi zaprega, s kojim su ljudi čekali da dođu na red.

Dobar mlin bio je i kod Juriškovića, na granici Kuljana i Trna. I kod njega je bilo efikasno prijenosno rješenje, kojim je jedno kolo pokretalo dva para kamenova.

"Iz knjige: S Banjalučkih strana

autora: Fra Jurice Šalića"