BanjaLuka-Stranjani
Šimo Licanin PDF Ispis E-mail
Administrator   
Sunday, 06 May 2007

   Šimo Ličanin

   U početnoj godini Bosansko-hercegovačkog ustanka /18757 župnik rakovačke župe bio je fra Anto Knežević, rodom iz Varcar Vakufa /Mrkonjić Grad/. Tek je iz Rakovca preselio u novosagrađenu zgradu franjevačke rezidencije na Petrićevcu, po kome će se župa uskoro preimenovati i umjesto Rakovac, zvati župa Petrićevac.

   U tako burnim vremenima župnik fra Anto nije bio sam u župnom centru i zgradi na Petrićevcu. Ipak, imao je vjerne ljude, poslugu, koja se ni tada nije odvajala od njega. Jedan od njih bio je Pavao Sedić, čobanin iz Duci-polja. Spominje se i drugi momak, Tomica Jelšanović iz Dobretića, ali najodaniji mu je bio i s njim dijelio zlo i dobro u teškim i nesigurnim danima Šimo iz Like.

  

   Ovi su s neimenovanom služavkom činili pomoćno osoblje kod župnika na Petrićevcu. Tako svjedoči fra Anto kad piše o noći, u kojoj je očekivao neprilike, čak i pokolj od strane Turaka: "Večeravši zalostnu večeru, priporučih slugi, sluškinji i čobanu u maloj kućici nek budu na oprezu, a ja se s drugim slugom,Šimom, zatvori u tvrdi samostan, kao lud misleći da bi se tude mogao od svake sile obraniti, oli bar moju glavu zamjeniti!"5

   Kako je Šimo iz Like doselio na Petrićevac, nije nam točno poznato.Vjerojatno ga je doveo ili preporučio fra Franjo Ćurić Bišćo.

   Bio je vjerni sluga i pomoćnik "ujaku" fra Anti u najtežim danima,koje su zajednički prebrodili na Petrićevcu. Njegovo povjerenje, osobnost,ljudska postojanost i sudbina bili su vezani uz Božjeg čovjeka fra Antu, uz kojeg se osjećao da je stvarno na Božjem putu. Zato mu je njegova riječ bila svetinja i nikako nije mogao shvatiti, da bi se njemu moglo nešto dogoditi. Tako je bio u nedoumici u uskrsnoj noći 1875.godine, kad je turska redifa opkolila zgradu rezidencije, u kojoj su se našla samo njih dvojica. Shvativši da neće biti ono najgore, fra Anto odlučuje otvoriti i primiti turske vojnike: "Pođoh iz sobe i zatekoh mog Šimu prid vratima, koj mi odmah šapnuh 'evo jih! Obkolili nas! Hoćemo li pucati?' - Ne - odgovorih mu ja - nego otvori manastir slobodno!Nu moj Šimo neće, pa neće, nego hoće da puca i da se branimo!"6 Uhvativši zgodnu priliku, iste noći posla fra Anto istog Šimu banjalučkom župniku fra Andriji Vidoviću, od koga donese odgovor, pa su mogli znati jedan za drugoga i za stanje, u kojem se nalaze.

   U ljetnom razdoblju 1875. godine fra Anto Knežević odlazi a vjerni Šimo ostaje na Petrićevcu. Ostaje do propasti zgrade rezidencije, koja je spaljena u borbama, koje su se vodile za Banju Luku u kolovozu 1878. godine. U takvoj situaciji, sami franjevci za sebe nisu imali mjesta.Sami su bili beskućnici u ruševnom čardaku dobroga bega Džinića u Kumsalama. Čini se da je Šimo poslan u Bihać, o čemu 11. veljače 1879.godine piše fra Stipo Orlovac iz Kumsala bihaćkom župniku fra Franji Ćuriću: "Fala dragom Bogu kad je ostala glava na ramenu! Šta se je s nama dogodilo, i kako smo deverili u vrijeme boja sbivšega se na 14.Kolov. pr. god. to mislim da ste razumili od istoga Šime /sluga iz Like/koi je u najvećoj prigodi i bio za svaka i vidjeti, dočim smo mi na čerek sata sretno izmakli" 7. Najvjerojatnije je, da nije poslan samo s popratnim pismom, nego da je u Bihaću bio potrebniji i da je tamo smješten.Moguće da je otišao i dalje, u svoju Liku. Otišao je a na Petrićevcu je ostao spomen na Šimu Ličanina, koji je s "ujacima" dijelio dobro i zlo, sudbinski nerastavljivo vezan s njima.

   Poput mnogih, koji su pratili i služili "ujake", vjerni Šimo iz Like je došao na Petrićevac i tu svojom uslužnošću, odanošću i vrijednim radom zaslužio da ga imamo u lijepoj uspomeni. Sada imamo obrnut slučaj: drugi Šimo, iz banjalučkog kraja je u Lici. Isto tako, beskrajno odan, pri crkvi i župnom centru podsjeća nas na negdašnjeg Šimu iz burnih vremena s konca turske vladavine i austrijske okupacije Bosne i Hercegovine.

5 A. Knežević, Njeke moje bilješke iz zadnjih godinah, Rad, Besjeda, Banja Luka 2001.,

6 A. Knežević, Nav. dj., str. 72.

7 B. Gavranović, Povijest Franjevačkog samostana Petrićevac i franjevačkih župa u Bosanskoj Krajini, Sarajevo 1959., str. 154.

"Iz knjige: S Banjalučkih strana

autora: Fra Jurice Šalića"


Dodati u favorite (0) | Link | Posjeta: 4213

  Komentirajte prvi
RSS komentari

Pisanje komentara je dostupno samo registriranim korisnicima.

Powered by AkoComment Tweaked Special Edition v.1.4.2

 
« Prethodna   Sljedeća »
stojcevic
Valentino

Zadnja Videa koja su dodana

Miroslav Skoro - Svetinja
IVANJSKA
Foto

Prijatelji sajta

Prijatelji Hrvatska Srbija Bosna

Goran Valentic
Ventura