BanjaLuka - Banja Luka, Stranjani, Misin Han, Barlovci, Zaluzani, Ivanjska, Dragocaj, Prijecani, Budzak, Sargovac, Trn

BanjaLuka-Stranjani

Bolna sjecanja

Saturday, 27 January 2007

Bolna sjecanja

Gdje si stari druze....pogledam ime na catu,broj 48..ko je upitam.Josip je zabo,Josip Ljevar.
Stegnu se nesto u grudima,poletjese misli u vremena kad nije bilo dana a da nisam bio s njim
Kako si zabo,upita on
Dobro je... Josipe dobro... rekoh
Pricali smo jedno pola sata,pozdravili se zeljom da se vidimo na ljeto.
Pozelesmo jedan drugom sve naj bolje i mnogo zdravlja.
Nadam se iskreno da je Josip otisao spavati i da vec sanja lijepe snove.
Ja ne mogu,ne spava mi se a da legnem nebih mogao zaspati.
Slusam Miroslava Skoru i predivnu pjesmu "svetinja".Pusim cigaretu a znam da ne smijem.
Popijo sam koju a ne smijem,ide mi se dole a ne mogu trebam na spavanje a necu.
Sve je nekako kako nebi trebalo biti.
Mozda se ovo nebi trebalo pisati ali ja hocu.
Znam da mnogi to znaju,kazu da mi je srce lose,ako.
Svjestan sam da ovim sta radim ne cinim dobro sebi,ali ne mogu drugacije.
Ne plasim se ja smrti ne,naravno da je ne zelim niti o njoj razmisljam a opet rekoh svjestan sam da se on
sam da se ona moze dogoditi svakom u svako vrijeme. Nocas Josip i ja pomenusmo njegovog pokojnog oca Matu(laka mu crna zemlja).
Sjecam se kao da je danas bilo kako je preminuo,
Srce kazu otkazalo.
Nije bio star,covijek u naj boljim godinama.
Dobro se sjecam da je moj otac jedan od njegovih naj boljih prijatelja bio kod njega,-
igarali su karata.
Umro je u drustvu bliskih ljudi,prijatelja.
Jedino o cemu razmisljam je to da ako se to meni desi da ja necu imati oko sebe te ljude.
Moji prijatelji su daleko.
Nisam siguran da za mnoge znam niti u kojoj drzavi.
Vrijeme je svoje napravilo,stara prijateljstva padaju u zabaorav,stvaraju se nova.
Ja sam po prirodi jako komunikativan,lako upoznajem ljude,sirim krug poznanika.
Ipak sam siguran da nitko ne moze u mom srcu zamjenuti one prijatelje iz djetinjstva kao-
sto je Josip.
Previse se toga skupa proslo,a bijahu to i dani kad se jos s radoscu budilo.
Kad je sve imalo nekakvog smisla,nekakvu radost.
Dobro se sjecam da kad bi netko kod nas kupio recimo nove hlace svi su to vidjeli i kao-
jao sto su dobre a mi ponosni nebih ih skidali po sedam dana.
Danas kad imamo vise novaca,kad kupimo novi tv ili auto nema u tome radosti kao sto je -
to nekad bilo u tim hlacama,patikama.
Majku mu milu,kontam zar sam toliko ostario da me vise nista ne raduje.
Znam da nije tako,znam ja i zasto je to tako a nista promjenut ne mogu.
A to i boli to naj vise boli.
Ruzna vijest stize iz Hrvatske,kazu umro gazda galeba Mile Maric moj nekadasnji "gazda".
Jos jedan divan covijek je otisao.
A ja kakav sam znao sam ponekad mastati o tome kako sam se vratio dole,
kako galeb opet radi,kako se mi konabari svadamo na kraju koliko ko od nas treba da
plati razbijenih casa na svom "reonu".
Sad mi se cini da ja nemam vise pravo ni na mastu.
Danas je sve nekako drugacije nego pre.
Zivi se nako jako jako brzo.
Danas se druzim s ljudima koje niti sreo nisam u zivotu, i ko zna dali cu ikad.
Imam nove prijatelje s chata,dragi su oni meni jako dragi ne mogu zamisliti da upalim pc-
da oni nisu tu.
Opet sve nase teme se jako lako potrose.
Sve se svodi na zezanje i laka noc,laka noc.
Sve je to drugacije kad se na chatu pojavi netko poput Josipa.
Znam ja da i vi imate svog Josipa i da je isti osjecaj.
Ja vam od srca zelim da ga sto vise srecete makar i na chatu jer to je ono sto daje-
smisao ovom nasem zivotu.
Sresti stare prijatelje,zapjevati ,popiti koju,izjadati se jedni drugima a znati da vas taj
drugi razumije da vas slusa jer mu je drago da ste tu a ne jer je to red.
Ja sam nocas imao takvu osobu u Josipu.znam da je u svakoj njegovoj i mojoj rijeci
bio taj osjecaj bliskosti.
Osjeti sam zelju da poletim da sjednem s njim da se dobro napijem.
No ipak sam na kraju sad tu, sam s sjetom, muzika polako cini svoje.
Palim po ko zna koju cigaretu,razmisljam.
Starh me ja kad pocnem da razmisljam malo dalje u buducnost.
Bolje je nekako ovako samo na blizinu lakse je.
Strah me je da ako idem na daleko da se nista nece promjenuti a ja sam jos uvijek uvjeren
da postoji nekakva nada da ce sve biti lijepo kao nekada.
Popit cu ja jos jednu...
mozda pomogne...
mozda...