|
ŠARGOVAC "Pitaju me, odakle si seko: iz Šargovca, to nije daleko ". "Pitaju me, odakle si seko: iz Šagovcajo nije daleko ".  Nitko se nije posebno zabavio etimoligijom naziva mjesta Šargovac. Premda kao pojam i naselje nastaje u ne baš dalekoj nam prošlosti, ipak o tome ništa određeno ne znamo, osim onoga što nam insinuira sama riječ, tj. da je mjesto dobilo ime po nekome ili nečem šarenome.
Šargovac se nalazi u blizini Banje Luke. Kad ovo iznosim, mislim na njegovu prošlost, jer se u današnje vrijeme grad širi na ovo mjesto. Gradu najbliži dio je onaj uz Djevojački Most. Istovremeno, oni krajnji dijelovi u prostranom Šargovcu, na Obuvaljci i ispod Ćelanovca dosta su udaljeni. S druge strane, predjeli uz prijedorsku cestu otvoreni su svim uticajima i promjenama, dok su zabačeniji na jugu i zapadu sačuvaniji i mirniji, sa zadržanim posebnostima i običajima. Ovako povoljan položaj, s mogućnostima korištenja prostranstva plodne zemlje i zapošljavanja u nedalekom gradu omogućavao je mještanima lijep život. Prošlost Ovo mjesto, blizu Banje Luke, s tako povoljnim smještajem bilo je naseljeno u svim periodima prošlosti. Arheološki nalazi upućuju nas na naseljenost Šargovca u rimskom periodu. Ako pogledamo raspored rimskih naseobina u banjalučkom kraju ("Castra" u centru Banje Luke."Ad Ladios" u Trnu), te postojanje manjih naselja u Gornjem Šeheru, Ramićima i Barlovcima, zaključujemo da je Šargovac u dotično vrijeme morao biti naseljen. U prilog ovome svjedoči vrijedan arheološki nalaz, otkriven u ovome mjestu. Riječ je o sarkofagu, izrazitom primjeru rimskog nadgrobnog spomenika, koji je isklesan iz dva kamena bloka. Svojom veličinom i klasičnom izradom daje do znanja da pripada nekoj znamenitoj ličnosti. Ako se na području Šargovca nalaze takvi spomenici, onda moramo zaključiti da je u navedenom periodu bio naseljen i predstavljao manju naseobinu uz utvrđeno komunikacijsko mjesto "Castra" na mjestu današnjeg Kastela. U kasnijim periodima opet imamo naznake da je ovo mjesto bilo naseljeno, ovaj put kršćanskim stanovništvom. Naime, lokalitet"Crkvište", na kome je nađen spomenuti sarkofag potvrđuje ovakvu pretpostavku. Za postojanje crkve na ovom lokalitetu ne zna se u novijem i turskom vremenu. Vjerovatno datira iz Srednjeg vijeka. Ovdje bi bilo interesantno spomenuti " Selište" u vrhu sela, u zaseoku Petrovićima. Tu je tijekom turske vladavine uvijek netko odlazio, dolazio i naseljavao. Naravno, u kružnim vremenima " Selišta" bi opustjela, da bi se sa zdravim zrakom u njima opet pojavljivao život. Nestalost i promjene u ovom dijelu sela dadoše mu takvo ime. Tu su se doskora mogli vidjeti ostaci nastambi, ploče od grobišta i drugo. Došavši u Šargovac, Kuljanci su se dijelom smjestili na području "Selišta". Šargovac je svojevremeno bio sastavni dio velikih Motika. Iz tih razloga nema ga u popisu biskupa fra Mate Delivića 1737. godine. Biskup fra Pavo Dragičević, obilazeći župe u banjalučkom kraju 1742. godine spominje Šargovac kao dosta veliko selo. Od tada možemo sustavnije pratiti povijest ovog mjesta, zahvaljujući izvorima, dokumentima i matičnim knjigama. U početku turskog perioda Šargovac je pripadao banjalučkoj župi. Vjerojatnoj je tako bilo i u Srednjem vijeku. U 17. stoljeću pripada Motikama, da bi od 1720. godine činio selo ivaštanske župe, koje je najbliže gradu. Godine 1860. pripada Rakovcu, koji se 1876. godine preimenuje u petrićevačku župu. Spajanjem te dvije župe u kratkom periodu 1879-1882. godine pripada toj objedinjenoj župi, da bi poslije toga opet pribrojen Petrićevcu, u čijem sastavu se i danas nalazi. Zaselci u Šargovcu Golubići sa starosjediocima Golubima predstavljaju najznačajniji dio sela. Smješteni su na obroncima u južnom dijelu Šargovca. Na prvom obronku je lokalitet " Oltarišće", gdje su se nekada - u turskom vremenu- okupljali na sv. Misu. Na drugoj, većoj uzvisini bila je kapela sa zvonom, kod koje bi 1. svibnja bio "god", blagoslov polja. Svetinja ja minirana 7. svibnja 1995. godine. Za Šargovac Golubići predstavljaju zaselak s najčestitijim katolicima. Tijekom savezničkih bombardiranja Banja Luke 1944. godine. Časne sestre iz Nazareta nalazile su pribježište u ovom zaselku. Neko vrijeme grupa sestara je provela raspoređena po kućama obitelji Goluba. Radi takvog prihvata kasnije su Golubiće-malo u šali, malo u zbilji - prozvali " malim Rimom". Od ovih Goluba potječe fra Nikola Golub, ugledni svećenik s kraja 18. i početkom 19. stoljeća. Šargovački " papa" bio je netko od Goluba. U posljednje vrijeme uviđavne su bile i čestite starine Toma i Mato Golub. Sušilovići čine zaselak u susjedstvu Golubića, na istoj strani južnog Šargovca, uz Drakulić prema Motičkom groblju. U Ivanjsci imamo zaselak s tim istim nazivom. No, tamo obitavaju mještani s istim prezimenom a ovdje imamo zaselak Sušiloviće, koji je naseljen Gagulama. Čini se da nemaju ništa s tim ivaštanskim Sušilovićima. Bit će da je njihov zaselak dobio ime po bolesti " sušici", koja je u prošlosti kod njih bila česta pojava. Kuljanci su se naselili ispod Selišta, odmah do Petrovića krajem 18. stoljeća. Prema predaji, morali su napustiti svoje mjesto Kulu kod Sarajeva. Iako su imali drugo prezime, po toj Kuli u novoj šargovačkoj postojbini prozvani su Kuljancima. Tako kaže predaja a na Butmiru, pored zračne luke stvarno i danas postoji mjesto Kula. Inače, Kuljanci su poznati kao kršni i beskompromisni ljudi. Petrovići su u samom vrhu Šargovca, prema Ćelanovcu i gornjim Motikama. U prošlosti su činili veliki zaselak, kojeg biskup fra Marijan Bogdanović 1768. godine navodi kao posebno selo (uporedo sa Šargovcem) s jedanaest kuća. Zaselak je dobio ime po starosjediocima s prezimenom Petrovići, koji su tijekom prošlosti do ovih vremena obitavali u zaselku. Listajući matične knjige vidimo da su imali i drugotno prezime Kvočari, koje im je u posljednje vrijeme postalo nadimak Kočari. U ovom zaselku je postojbina starih i uglednih obitelji Benkovića. U drugoj polovici 18. stoljeća kod njih bi odsjedali apostolski vikari, koji su krizmali na Crkvenama i odlazili dalje u pohode banjalučkoj župi. Od njih potiče ugledni svećenik fra Marko Benković, kojeg nalazimo na dužnosti župnika u Ivanjskoj 1779-1785. godine. Pranjići predstavljaju mjesto obitavanja starih obitelji s istim prezimenom, Nalaze se u sjeverozapadnom dijelu Šargovca, ispod samog vrha Tunjica. Kroz njihov zaselak prolazi po njima prozvani Pranjića put, čiji naziv je u upotrebi i u ovom našem vremenu. Radmani su smješteni u svome putu, koji od prijedorske ceste i ciglane veže sa šargovačkim putem. Prema predaji, šargovački Radmani su potomci nekdašnjih jajačkih doseljenika. Naime, kad su Turci osvojili grad Jajce, oni su se sklonili u okolna brda. Otuda jedan od njih, s dvoje djece doseljava u Šimiće na Kozari. Doduše, Dragičević ih ne spominje u popisu 1744. godine, ali biskup fra Marijan Bogdanović dvadeset i četiri godine kasnije nalazi pet obitelji Radmana u spomenutom selu. Odatle su njihovi potomci postupno silazili i naseljavali se po selima bližim Banjoj Luci. Zato su došli u Šargovac u prvoj polovici 19. stoljeća, ali ne prije velike kuge 1813-1818. godine. Od šargovačkih Radmana potiču trojica franjevaca starije generacije: Fra Stipo Radman ( 1824-1837.) Fra Ambrozije Radmanovic (1844-1924) Fra Joso Radman ( 1858- 1897.) Nakon njih iz Šargovca imamo novi val, također trojicu Radmana: Fra Ivo Radman, rođen 1955. godine,zaređen 1981. godine. Fra Vili Radman, rođeni brat fra Ive, rođen 1968., zaređen 1993. godine. Fra Mario Radman, rođen 1973., zaređen za svećenika 1999.godine. Četvrti, fra Franjo Radman rodom je iz Šimića. Debeljaci su također došli u kasnijem vremenu i smjestili se na vrhu Tunjica i dalje uz put prema Obuvaljci. Još nam je svima svježa i draga uspomena na pokojnog Jakova Debeljaka, čestitog poljoprivrednika, voćara, lovca i dobrog kršćanina. U takvom Šargovcu iz prošlih vremena uvijek se znalo tko je tko u mjestu. Prema takvom poimanju Sušilovićima se pripisuje sušica ( bolest), Golubima molitva ( kao pobožni ljudi), Kuljancima sila ( siloviti ljudi) a Radmanima budalaština. U sklopu ovakvog poimanja Mršići su bili " sića", tj. beznačajni u odnosu na ove prethodne. Tako je nastala uzrečica : " Čuvaj se sušice Sušilovića, molitve Goluba, sile Kuljanaca i Radmana budalaštine". Međutim, u novije vrijeme mnogo toga se mijenja u Šargovcu. Sve se više popunjavaju prostori između zaselaka. Iz njih sve više ljudi gradi svoje kuće u dolini pored šargovačkog puta ili uz prijedorsku cestu. Na taj način, iako ostaju stari zaselci, Šargovac postaje jedinstveniji. Stanovništvo U dalekoj prošlosti Šargovac je uključivao i prostore Vujnovića i Novakovića. Na tako velikom području stanovništvo je obitavalo po brežuljcima, počevši od Sušilovića, preko Golubića, Petrovića i Pranjića do Obuvaljka. S druge strane, nešto življa bilo je u Vujnovićima i Novakovićima. Središnja linija, počevši od današnjeg Djevojačkog Mosta do vrha Tunjica uglavnom je bila nenaseljena, jer njom je vodio turski put za Kozarac, uz koji kršćanska raja nije bila sigurna. U opisu biskupa fra Pave Dragičevića iz 1744. godine nalazimo predočeno stanje. Među osamnaest domaćinstava prepoznajemo stare šargovačke obitelji: Gagule, Golube, Benkoviće, Mršiće i Pranjiće. Na prostoru Vujnovića bile su obitelji Vida Vujnovića i Martina Arabadžića, ali malo podalje od gradiške i kozaračke ceste, zaklonjene lugovima. Godine 1768. biskup fra Marijan Bogdanović donosi sličan popis, u kome nalazimo odijeljenje Vujnoviće i Novakoviće. Uz Šargovac, kao selo spominje se njegov gornji dio Petrovići. Kuće Šargovčana su po obroncima, s lijeve strane puta Banja Luka - Kozarac. Uglavnom tamo, gdje su spomenuti zaseoci. Autohtone obitelji ovog mjesta nalazimo kao i u prethodnom popisu, uz nove obitelji, koje su se u migracijama našle na prostoru ovog sela, ali se tu nisu dugo zadržale. Prezimena su im: Lupić, Vučica, Kekezović, Kotoranin, Ivaštanin... U prvoj polovici 19. stoljeća u Šargovac dolaze Gašpari,Radmani, Debeljaci, Kneževići i drugi. Istovremeno s njegovog područja nestaju stare obitelji Benkovića. Šargovac je u prošlosti bio veliko selo, što predstavlja i u novijem vremenu. Njegovo brojno stanje imalo je slijedeće kretanje: 1742. godine 18 kuća 154 član 1768. " 15 119 11 97 (u Petrovićima) 1813. " 17 153 1856. " 23 234 1858. " 27 234 1864. " 20 202 1877. " 24 224 1885. " 24 3 1892. " 349 1935. " 443 1960. " 1050 U novije vrijeme Šargovac se sačuvao kao veće jedinstveno mjesto, koje nadilazi okvire sela i koje dodiruje grad s promjenama koje on donosi. U zaklonjenim zaselcima sačuvao se seoski način života, svojstven starom Šargovcu a uz Djevojački Most i prijedorsku cestu polagano se provodi urbanizacija. No, pored svih tih izazova i širenja grada na bliže dijelove, Šargovac sve do rata 1991-1995. godine ostaje izrazito katoličko naselje. Iako s mnoštvom mještana - katolika, osim zavjetne kapele u Golubićima, nema nikakvu crkvicu, pa su Šargovčani u većem broju odlazili na Službu Božju na Petrićevac, u Vujnoviće i Ćelanovac. Ovaj posljednji rat fatalno se odrazio na sva katolička sela oko Banje Luke, pa i na Šargovac. Na tako veliko i mirno katoličko mjesto vršenje veliki pritisak, pa su njegovi mještani morali poći u izgnanstvo. U početku pojedinci, da bi do kraja kolovoza 1995. godine Šargovac napustila najbrojnija skupina mještana. Tek ponetko je ostao na rodnoj grudi. Gospodin Čekić Pravo mu je ime Anto Majdandžić. Kuća mu je smještena uz put, koji s vrha Tunjica od prijedorske ceste vodi Obuvaljci. Spada u red onih ljudi, koji udahnjuju dušu mjestu. Bez njega, Tome Goluba, starog Gajana, Antuna Kuljanca - Keca i sličnih Šargovaca u poslijednje vrijeme ne bi imao ovakvu fizionomiju. On je sada čovjek u zrelim godinama. Kao mladić, pun poleta angažirao se u društvenim aktivnostima. Posebno u sportskim nadmetanjima. On bi organizirao i vodio susrete, sastavljao momčad i sve što je uz to išlo. U mnogo toga se razumio i mnogo privređivao kući i mjestu. Kao mladog i dobrog organizatora zapazili su partijski drugovi, pa su ga komesarski obrađivali da dođe u njihovo društvo. Salijetali su ga i nagovarali da se učlani u partiju. On kršćanin, iz katoličke obitelji i sredine da ide u vladajuće ateističke strukture? Nikako nije mogao poreći sebe i svoje uvjerenje. Kako da ih odbije a da ne navuče njihov bijes na sebe? Inteligentno im se ispričao:" Ma ja bih nekako, ali ne znam kako bi to išlo. Jer, moja žena kod kuće objesila je na zid križ s velikim Isusom. Toliko je velik, da može odmah ići u treći razred". Dosljedni svojoj netolerantnosti, čim su čuli za tolikog Isusa, odustali su od njegovog angažiranja u partiju. A naš Čekić nastavlja s uobičajenim životom u svome Šargovcu. Lijepo se brine za kuću i obitelj. Gdje god je sahrana, krštenje, vjenčanje, kakav državni ili crkveni "god", on je pri ruci da pomogne i stvori odgovarajuću atmosferu. Zato je rado viđen u svakom društvu. U godinama koje su predhodile ovom posljednjem ratu slijedilo je uređenje Motičkoga groblja. Pod sv. Misom gvardijan fra Josip Božić najavljuje što se sve treba uraditi u groblju. Raspričao se :" Treba podići ogradu, kapije, urediti i očistiti groblje...treba sasjeći sve šljive i posaditi nešto plemenito...". Ovo posljednje nije se svidjelo Čekiću i njegovom društvu. Zato poslije Mise zovnu o. gvardijana:" Hej! Dođite ovamo! Što Vi ono rekoste? Sasjeći sve šljive i zasaditi nešto plemenito? Pa zar ima nešto plemenitije od šljive?" Šaleći se dalje zaključe: " Radi ovakve izjave trebalo bi o. gvardijana pred narodni sud; tu u groblju,na licu mjesta". Gospodin Čekić, uključujući se u ovakve akcije usput čini posao i život zanimljivim i ljepšim. Nažalost, 1995. godine morao je napustiti dom i Šargovac, pa kao prognanik otići u Udbinu. I tamo svojom vedrinom, pristupom i angažmanom čini snošljivijim izbjeglički život. Pavo Golub Sin je čestitog oca, pok. Tome Goluba. Otac je slika i prilika pravog kršćanina a po toj dobrohotnosti i vjernosti ni sin mnogo na zaostaje. Razlika je samo u tome, što je sin Pavo nestašan i pravi veseljak. Inače, Pavo je zanimljiva ličnost. Sa svojim dosjetkama i šalama uvijek je u centru pažnje. Kao domar u šargovačkoj školi uvijek je bio u društvu prosvjetnih djelatnika. Ako se izvodi neka akcija ili je netko od vlasti u selu, Pavo je s njima. Kad god je poljski blagoslov u Šargovcu, Vujnovićima ili Novakovićima, on je kod kapele; za stolom popisuje što tko daje na tu nakanu. Sa svima uvijek je dobra volje, nasmijan i raspoložen. Kao stolar i domar u školi stizao je popravljati u seli sve, što god bi mu najavili. Tako je kod Gospine kapele u Vujnovićima živjela baka Filipovica. Bila je sama u skromnoj kućici. Trebalo je nešto kod nje popraviti, pa su poručili Pavi, koji je došao, čim je našao slobodnog vremena. No, Pavo ko Pavo šali se i sa bakom. Kod nje na zidu visi križ sa svetim slikama. Pavo kao negoduje:" Što je ovo bako ? Zar ti do toga držiš? Skidaj to!" Baka sva izbezumljena trči Mati Arabadžiću - Parici i pita:" Tko je onaj čovjek, koga ste mi poslali?" Mato je umiruje: " Pa to je Pavo, Tome Goluba sin". " Ah", uzdahnu baka, " od onakvog čovjeka što otpade!" Saznavši za ovo, mještani napadnu Pavu pred prodavnicom kod Ivaniša. Spočitavaju mu da nije trebalo plašiti baku na takav način, pogotovo radi svetinja, križa i slika. Pavo, glumeći iznenađenje unosi im se u lice i pita:" Šta? Zar i Vi do toga držite?". Osvanu nedjelja a Pavo, kao i inače svaki dan koji se svetkuje pobožno sudjeluje na ranoj Misi u crkvi oo. franjevaca na Petrićevcu. Nadošao je rat a Pavo sveudilj radi u školi. Povremeno ga odvedu na radnu obavezu, gdje mu nije bilo do veselja i dosjetki. Na koncu je morao napustiti svoj dom. Zamijenio je imanje i sada živi na Okučanima. Opet raspoložen, opet domar, ali ne škole, nego mjesta. Kad sam zimi 1999. godine bio u Vojniću, javio mi se telefonom:" Ovdje Pavo Golub". Prisjetim se, pa mu odvratim:" Ovdje u susjedstvu ima još jedan Pavo Golub". Stvarno, bio je tu čovjek s istim imenom i prezimenom, izbjeglica iz Šargovca. Na moju primjedbu Pavo dobacuje: " Da, da! Ali to je divlji". Vratim mu istom mjerom:" Ne znam koji je od Vas dvojice divlji a koji pitomi. Samo, ovaj mi se susjed čini mnogo smjerniji od Tebe". Pavo Golub i dalje živi na Okučanima. Dobra srca, kao što mu je i otac bio; istovremeno veseo poput sv. Franje. "Iz knjige: DILJEM ZAVIČAJA autora: Fra Jurice Šalića"
 Dodati u favorite (0) |  Link | Posjeta: 4968
Pisanje komentara je dostupno samo registriranim korisnicima.
Powered by AkoComment Tweaked Special Edition v.1.4.2 |
KNJIŽARA 
Komentirajte prvi
