Kao selo Novakovići se pojavljuju sredinom 18. stoljeća. Godine 1744. prostori ovog sela vode se kao dio Šargovca. Međutim, u izvješću biskupa fra Marijana Bogdanovića 1768. godine Novakoviće nalazimo kao malo selo s pet katoličkih kuća. Samo ime sela izvodi se iz prezimena katoličke obitelji Novakovića, koja je obitavala na istom području. O ovome znamo tek toliko, da bismo mogli sa sigurnošću potvrditi ovu tvrdnju. Naime, imamo podatak, da se 1811. godine oženio Marko, sin pok. Jeronima Novakovića iz istog mjesta (14). Dakle, postojala je obitelj s takvim prezimenom. Spomenuti Jeronim umro je vjerojatno početkom 19. stoljeća. Najvjerovatnije je ta obitelj bila ili se naselila u tadašnjem rubnom dijelu Šargovca na istoku, pa prema prezimenu ove obitelji prozvalo se i novonastalo selo. Tako, prema povijesnim saznanjima imamo spomen na Novakoviće u 60-tim godinama 18. stoljeća.

 U nastanku i tijekom prošlosti, sve do potresa 1969. godine Novakovići su bili čisto katoličko selo. Od katoličkih obitelji, koje u posljednje vrijeme obitavaju u Novakovićima čini se da su najstariji Marušići, koji su došli negdje na prijelazu iz 18. u 19. stoljeće. Potom su došli Laštre, da bi se tijekom Bosansko-hercegovačkog ustanka 1875-1878. godine u selu pojavile obitelji Komarica.

U Novakovićima je bila skromna i lijepa kapela u dvorištu Marka Komarice, podignuta 1933. godine. Ta kapela ja predstavljala katolički znamen sela. Ali još veće i značajnije je ono živo znamenje, živa zajednica vjere Novakovića, koju uz mnoštvo čestitih kršćana predvodi naš biskup, dr. Franjo Komarica.

Inače, Novakovići se diče lijepim položajem, koji se u posljednje vrijeme urbano profilira. Podno sela, u ravnici siječe ih put s raskrsnicom na ulazu u grad. Selom prolazi i prijedorska cesta. Benziska crpka uz taj put je na području Novakovića. Skladište naftnih proizvoda je u dnu sela, pri samim Dervišima. Tu je i nova " crna kuća", zatvor, za koji kažemo da je " na Tunjicama". Iznad sela su pogoni tvornice " Rudi Čajevac".

Tijekom rata, posebno 1995, godine i Novakovićani su prognani sa svojih ognjišta. Svi, osim nekolicine. Mukotrpnim nastojanjem ponetko se vraća. Vrativši se u obiteljski dom, u dvorištu očeve kuće biskupa Franje Komarice su sagradile lijepu kapelu 1999. godine, pa Novakovićani opet imaju katoličko obilježje u svome mjestu. U kapeli su postavljeni oltarić i kipovi, sačuvani iz prethodne kapele, koji su bili dar časnih sestara iz Nazareta. Kao i prvotna, tako je i ova kapela posvećena Srcu Isusovu i Marijanu.

Komentirajte prvi

Pisanje komentara je dostupno samo registriranim korisnicima.

Powered by AkoComment Tweaked Special Edition v.1.4.2