|
DERVIŠI Derviši u novije vrijeme čine dio grada Banje Luke u ravnici pored Vrbasa, do samih Zalužana. U prošlosti su bili jedno u nizu sela pri gradu, s lijeve strane Vrbasa, između Zalužana i Budžaka. Kuće su im locirane uz samu rijeku i staru gradišku cestu. Tu od davnina obitavaju obitelji Vukadinovića, Uvalića i Mamuza, kojima se u novije vrijeme pridružuju i drugi, s drugim prezimenima.
Prema imenu mogli bismo zaključiti da je naselje nastalo u prvo doba turskog gospodstva u našim krajevima, kad su na sve strane po Bosni - putem islamizacije - nicala nova muslimanska naselja. Ne bismo mogli ustvrditi da je tu postojala tekija, derviški samostan, ali samo ime govori da mora postojati neka veza s dervišima, islamskim redovnicima. U svakom slučaju bilo je to muslimansko naselje koje je napušteno nakon prodora austrijske vojske 1688., najkasnije 1737. godine. Uz ratna razaranja, čini se da je kuga 1732. godine pridonijela pustošenju ovog mjesta. Da plodna zemlja ne bi ostala neiskorištena, turski gospodari su poticali preostalu kršćansku raju da tu ostane i naseljava se s okolnih brežuljaka. U takvim okolnostima imamo spomen na Derviše 1737. godine, kada se spominju kao malo katoličko selo. Vjerojatno su Derviši u početku turske vladavine potpadali pod banjalučku župu. Tijekom 17. stoljeća čine sastavni dio župe Motike. Nakon toga opet pripadaju gradskoj župi, u kojoj ih nalazi biskup fra Mato Delivić 1737. godine. Kasnije su pripadali ivaštanskoj, rakovačkoj, petrićevačkoj, da bi se 1983. godine priključili novoosnovanoj župi u Budžaku. Godine 1737. biskup fra Mati Delivić nalazi Derviše kao malo selo, pod nazivom " Dervisc" (15). U drugoj polovici 18. stoljeća onako neznatno selo se i ne spominje, osim u matičnim knjigama banjalučke i ivaštanske župe. Vjerojatno su pribrajani susjednim selima, kao Vujnovićima i Zalužanima. Iz istih razloga ne nalazimo ih ni u prvoj polovici 19. stoljeća. Iznenađujuće je da spomen o Dervišima ne nalazimo u dosta iscrpnom Miletićevom izvješću 1813. godine. Tu spominje Vujnoviće sa 16 katoličkim domova. Spomenuti broj kuća u Vujnovićima za ono vrijeme bio je velik, pa pomišljamo da su tu pribrojeni i Derviši. Godine 1857. Ivan Kukuljević dolazi od Gradiške u Banju Luku. Usput, idući od Trna, ne vidjevši ni Zalužane nešto podalje zaklonjene šumom, spominje: " Slijedi neznatno selo Derviši..." (16). Uskoro, za austrijske uprave gradi se željeznička pruga kroz Derviše. Dolazeći od Zalužana, trasa prolazi svom dužinom sela, sjekući dalje Budžak do Predgrađa. Pruga se provlači između Vrbasa i stare gradiške ceste. Već smo spomenuli da je u pitanju malo selo, s malo domova i članova. Brojno stanje, prema dostupnim izvorima, uglavnom šematizmima bilo je slijedeće: 1737. godine 4 kat. kuće, 28 članova 1856. " 7 44 članova 1858. 7 46 članova 1864. 6 45 članova 1877. 8 51 članova 1885. 45 članova 1892. 56 članova 1935. 160 članova 1960. 296 članova Negdje do potresa 1969. godine Derviši su bili mirno selo na sjevernom prilazu grada, koji se već proširio na susjedni Budžak. Postupno i prostori Derviša ulaze u urbani sklop grada. Istovremeno i pravoslavni doseljavaju u područje sela, koje je do tada bilo više od dvije stotine godina čisto katoličko. Kako se grad širi, Derviši se gube u njegovoj urbanoj sredini a s tim i idila sela, kao i katolička monolitnost. Prije tridesetak godina tabla Banja Luka bila je na Kametnjači, čime je praktično prepolovila selo na gradski i prigradski dio. U novije vrijeme tabla je pomaknuta na most u Zalužanima, tako da su se Derviši cijeli našli u gradskom području. Izgradnjom naselja baraka u Budžaku, donekle se mijenja granica pored same pruge. Uz staru gradišku cestu područje Derviša i dalje se računa do Stočara , Motela i benzinske crpke, ali u ravnici pri Vrbasu i pruzi budžačko naselje se zavlači i spušta sve do auto - servisa. Nekada su ti prostori bili livade ravne kao tepih, koje su pripadale Dervišima a sada je to izgrađeno urbano naselje baraka i privatne gradnje, koje se pribraja Budžaku.
Kako smo već spomenuli, kroz Derviše prolazi stara gradiška cesta i željeznica a dionica auto - puta, kao prilaz Banjoj Luci sa sjeverne strane prolazi iznad sela, sa zapadne strane. Od objekata u Dervišima najznačajniji je veliki auto - servis, uz mnoge druge skladišne prostore, te objekte uslužnih djelatnosti. Župni centar za budžačku župu predviđen je u Dervišima, zašto je već izgrađen župni stan. Inače, od 1911. godine mjesto ima svoju kapelu, posvećenu Gospi Lurdskoj, koja se nalazi uz samu obalu Vrbasa, kod Vukadinovića kuća. 15) F. Marić, Hrvati - katolici u Bosni i Hercegovini između 1483. i 1995. godine, Katehetski salezijanski centar, Zagreb 1998., str. 48. 16) M. Džaja, Banja Luka u putopisima i zapisima, Glas, Banja Luka 1973., str. 75. "Iz knjige: DILJEM ZAVIČAJA autora: Fra Jurice Šalića"
 Dodati u favorite (0) |  Link | Posjeta: 4687
Pisanje komentara je dostupno samo registriranim korisnicima.
Powered by AkoComment Tweaked Special Edition v.1.4.2 |
Komentirajte prvi
