ŽUPA PETRICEVAC PDF Ispis E-mail
Ocjena: / 0
LošeOdlično 
Administrator   
Monday, 27 November 2006

ŽUPA PETRIĆEVAC

Ovo je najznačajnija župa u negdašnjem trolistu franjevačkih župa pri

Banjoj Luci: Petrićevac, Barlovci i Ivanjska. Prostorom i brojem vjernika bila

je jedna od najvećih, koje su opsluživali franjevci u Bosni. Prava "veležupa".

Od svog postanka vezana je uz samostan na "Dudiću". Župna crkva ujedno

je i samostanska. Smještena je nadomak Banje Luke imala je lijepu perspektivu.

U novije vrijeme gotovo sva se nalazi u okvirima grada.

Ključnu ulogu u formiranju petrićevačke župe imala je izgradnja samostana

na Petrićevcu. Čim je zgrada dogotovljena za stanovanje, odmah su nastala

pomjeranja u rakovačkoj i ivaštanskoj župi. Rakovački župnik fra Anto Knežević

napušta skromni i trošni župni centar u Rakovcu i preseljava se u novogradnju

na Petrićevcu u lipnju 1875. godine. Naredne godine se na Petrićevac iz Ivanjske

preseljava franjevačka rezidencija, čime je na "Dudiću" bilo više svećenika, s

većim mogućnostima za pastorizaciju. Kako je župnik rezidirao u novoj zgradi

na Petrićevcu, župa mijenja svoj naziv. Umjesto Rakovac 1876. godine dobiva

novo ime: župa Petrićevac.

Međutim, nije ostalo samo na preimenovanju. Preseljenjem rezidencije nastala

je disproporcija. U Ivanjskoj je ostao samo župnik da opslužuje veliku župu.

U Petrićevcu je više svećenika a župa je mala. Radi toga je 1876. godine od

Ivanjske odcijepljen cijeli donji kraj i pripojen Petrićevcu. Prema Šematizmu iz

1877. godine petrićevačka župa je imala petnaest sela: Petrićevac, Rakovac,

Motike, Čivčije, Šargovac, Vujnovići, Novakovići, Barlovci, Bukovica, Jablan,

Kuljani, Orlovac, Stranjani, Matoševci, Trn, Zalužani i Ojdanića brdo. Nismo

posve sigurni kome su pripadali Stranjani i Matoševci. S Dikevcima najvjerojatnije

Ivanjskoj. Moguće i samo Ojdanića brdo. Naime, ta sela se pojavljuju na

popisu i jedne i druge župe. Tada je petrićevačka župa imala 243 kuće s 2.233

vjernika.

Ovakvo razgraničenje nije dugo trajalo. Godine 1879. stvara se barlovačka

župa, kojoj pripadoše sva ona sela, odcijepljena od Ivanjske 1876. godine. Od

dragočajskih sela petrićevačkoj župi ostadoše samo Čivčije. Nekako u isto

vrijeme od gradske župe dobijena su sela na desnoj strani Vrbasa, nizvodno od

grada: Česma, Mađir, Delibašino selo i Priječani. Time je Petrićevcu pripala prva

linija katoličkih sela na sjeverozapadu Banje Luke.

Prema Šematizmima župa Petrićevac imala je sljedeće brojno stanje:

Godina Broj vjernika Godina Broj vjernika 
 

1885.

 

1.504

 

1935.

 

5.810

 

1892.

 

1.929

 

1939.

 

5.900

 

1900.

 

2.242

 

1960.

 

8.464

 

Stvarno, petrićevačka župa se prostirala na velikom prostranstvu prigradskih

sela. Veliki su bili rasponi od njenih krajnjih točaka: od Slatine do Saračice, od

Paprikovca gotovo do Jorgića klupa, od Crkvene iznad kožare do Zalužana.

Kako se grad širio na teritoriju župe izgrađeni su pojedini industrijski pogoni i

ustanove, potrebne novim urbanim prostorima. Osim franjevačkog, na prostoru

župe postojala su još dva samostana: trapistički "Marija Zvijezda" u Delibašinu

selu i "Nazaret", samostan čč. sestara Klanjateljica u Budžaku.

Ova velika župa održala se dugo vremena na okupu. S nadošlim zahtjevima

suvremenog pastoralnog rada, na koncu se morala cijepati. Prvo su odvojena sela

na desnoj obali Vrbasa, te Budžak preko željezničke pruge. Od tih sela stvorena

je župa "Marija Zvijezda" 1973. godine i predana na upravu oo. trapistima. Deset

godina kasnije od Petrićevca odcjepljuju se još dvije župe, Budžak i Motike. Prva

je ustupljena dijecezanskom kleru a Motike su date na upravu oo. franjevcima.

Ovim diobama samostani trapista i čč. sestara su ostali izvan granica petrićevačke

župe.U župi Petrićevac uvijek se lijepo radilo. Lijepo je gledati povorke "misara"

kako prilaze župnoj crkvi. Onih iz sela bliže crkvi, iz Budžaka, Šargovca, iz

Motika... Uvijek je mnoštvo vjernika bilo na Službi Božjoj. O. gvardijan ili netko

od mladih ujaka drži sv. Misu a iz ispovjedaonica se naziru sijede glave časnih

ujaka fra Viktora i fra Bosiljka. Njima rado prilaze i mladi, jer ti ujaci znaju

nasavjetovati mladost, koja je u potrazi za svojim ljudskim i kršćanskim identitetom.

U kancelariji im je uvijek na usluzi fra Stanko, čije su dvije glavne

preokupacije crkva i samostan.

Ustaljeni način rada u župi poremetio je nadošli rat 1991-1995. godine.

Mnogi župljani petrićevačke župe morali su potražiti sigurnost podalje od

rodnog mjesta. Od cijele zajednice preostalo je oko 500 vjernika. Ostali su bez

crkve, koja je minirana u svibnju 1995. godine. No, nisu ostali bez vjere, bez

pastoralne skrbi i ujaka. Već za Božić iste godine održana je Služba Božja u

prostranoj prostoriji knjižnice spaljenog samostana. Otada redovito imaju sv.

Misu nedjeljom i blagdanima. Na ruševinama lebdi novi duh "Dudića", koji

okuplja malu zajednicu vjernika, sa spremnošću da primi pod svoje okrilje

raspršene Petrićevčane. Pogotovo na Antunovo. I jedno i drugo.

 


Dodati u favorite (0) | Link | Posjeta: 2398

  Komentirajte prvi
RSS komentari

Pisanje komentara je dostupno samo registriranim korisnicima.

Powered by AkoComment Tweaked Special Edition v.1.4.2

 
« Prethodna   Sljedeća »
stojcevic
Goran Valentic

Zadnja Videa koja su dodana

Miroslav Skoro - Svetinja
IVANJSKA
Ventura

Prijatelji sajta

Prijatelji Hrvatska Srbija Bosna

Valentino
Foto