Stvarno, petrićevačka župa se prostirala na velikom prostranstvu prigradskih

sela. Veliki su bili rasponi od njenih krajnjih točaka: od Slatine do Saračice, od

Paprikovca gotovo do Jorgića klupa, od Crkvene iznad kožare do Zalužana.

Kako se grad širio na teritoriju župe izgrađeni su pojedini industrijski pogoni i

ustanove, potrebne novim urbanim prostorima. Osim franjevačkog, na prostoru

župe postojala su još dva samostana: trapistički "Marija Zvijezda" u Delibašinu

selu i "Nazaret", samostan čč. sestara Klanjateljica u Budžaku.

Ova velika župa održala se dugo vremena na okupu. S nadošlim zahtjevima

suvremenog pastoralnog rada, na koncu se morala cijepati. Prvo su odvojena sela

na desnoj obali Vrbasa, te Budžak preko željezničke pruge. Od tih sela stvorena

je župa "Marija Zvijezda" 1973. godine i predana na upravu oo. trapistima. Deset

godina kasnije od Petrićevca odcjepljuju se još dvije župe, Budžak i Motike. Prva

je ustupljena dijecezanskom kleru a Motike su date na upravu oo. franjevcima.

Ovim diobama samostani trapista i čč. sestara su ostali izvan granica petrićevačke

župe.U župi Petrićevac uvijek se lijepo radilo. Lijepo je gledati povorke "misara"

kako prilaze župnoj crkvi. Onih iz sela bliže crkvi, iz Budžaka, Šargovca, iz

Motika... Uvijek je mnoštvo vjernika bilo na Službi Božjoj. O. gvardijan ili netko

od mladih ujaka drži sv. Misu a iz ispovjedaonica se naziru sijede glave časnih

ujaka fra Viktora i fra Bosiljka. Njima rado prilaze i mladi, jer ti ujaci znaju

nasavjetovati mladost, koja je u potrazi za svojim ljudskim i kršćanskim identitetom.

U kancelariji im je uvijek na usluzi fra Stanko, čije su dvije glavne

preokupacije crkva i samostan.

Ustaljeni način rada u župi poremetio je nadošli rat 1991-1995. godine.

Mnogi župljani petrićevačke župe morali su potražiti sigurnost podalje od

rodnog mjesta. Od cijele zajednice preostalo je oko 500 vjernika. Ostali su bez

crkve, koja je minirana u svibnju 1995. godine. No, nisu ostali bez vjere, bez

pastoralne skrbi i ujaka. Već za Božić iste godine održana je Služba Božja u

prostranoj prostoriji knjižnice spaljenog samostana. Otada redovito imaju sv.

Misu nedjeljom i blagdanima. Na ruševinama lebdi novi duh "Dudića", koji

okuplja malu zajednicu vjernika, sa spremnošću da primi pod svoje okrilje

raspršene Petrićevčane. Pogotovo na Antunovo. I jedno i drugo.